CRNA GORA IZGUBILA ŠANSE DA SE NAĐE NA EVROPSKOM PRVENSTVU

Vrijeme naše istine

Debi Faruka Hadžibegića protiv Mađarske je proširio roster, vratio donekle poluljano samopouzdanje, pokazao da Crna Gora može… Ali, prijateljska utakmica je samo prijateljska. Nije ni čudno što je uglavnom sklonjena iz kalendarskog takmičenja.

Kvalifikacioni okršaj sa Češkom je prizemljio “hrabre sokolove” i vratio ih u realnost. A realnost je takva da nemamo igrački kvalitet da se plasiramo na veliko takmičenje. Pa, sve da su u timu i Stefan Savić i Stevan Jovetić.

Jednostavno, samo dva reprezentativca sa šireg spiska u Ligi šampiona (Savić, Luka Đorđević) i tek trojica u ligama petica (Savić, Jovetić, Adam Marušić) govore o kvalitetu “crvenih”. Svi ostali igraju ili ne igraju u prosječnim (ne) poznatim timovima (Astana, Kairat, Pakhtakor, Soči…), dok protivnici u ekipi imaju fudbalere koji se takmiče na mnogo ozbiljnijem nivou.

Mogućnosti i očekivanja u raskoraku

I zbog toga FSCG i selektor ne smiju da budu u raskoraku između mogućnosti i očekivanja. Sportski je juriti san o velikom takmičenju, sportski je nadati se iz okupljanja u okupljanje, ali sa našom bazom igrača to je teško. A ta baza je nekih 30 momaka, koja se non-stop vrti.

Međutim, to nije želio da prihvati ni Ljubiša Tumbaković na početku kvalifikacija, a ni njegov nasljednik sada kada je praktično sve bilo izgubljeno.

Crna Gora sada je jasno više ni protiv koga nije favorit. Možda se tako može postaviti u duelima sa San Marinom, Lihtenštajnom, Gibraltarom, Farskim ostrvima… ali kada znamo da nam je klupski fudbal na tom nivou i tu se postavlja veliki znak pitanja.

Ali, novi selektor može da pronađe sistem kao što ga je imao Zlatko Kranjčar i Tumba samo na početku koji će garantovati čvrstinu, koja može da donese iznenađenje. Za to ima vremena, a svaka dobijena utakmica protiv jačeg rivala od sebe je iznenađenje. I naš mali san.

Samoubistvo je pomisliti da “crveni mogu da čuvaju loptu i diktiraju ritam protiv kvalitetnijeg rivala…

Deset igrača iz naše lige

Hadžibegić je više puta poručio da neće odustati od naše lige i da to prvenstvo ima kvalitet, ali to je još jedan raskorak u realnosti. Protiv Češke je od mogućih 14 igrača na terenu bilo 10 koji su nastupali u Telekom 1. CFL, a tokom cijelog meča su bili podređeni u odnosu na protivnika.

I da se odmah razumijemo u našoj ligi trenutno nema novog Petkovića, Bećiraja, Mugoše, Vukčevića, Vešovića, Boljevića, Bakića… A to je ogroman problem. Jednostavno, susrećemo se sa činjenicom da uskoro nećemo imati ni bazu, ni kvalitet. Jer, Telekom 1. CFL ne može dati ozbiljnog reprezentativca A selekcije.

Neka nova generacija fudbalera (mlada reprezentacija) nije uspjela ni da zaprijeti Španiji, a omladinci su završili posljednji na prestižnom turniru “Stevan Ćele Vilotić u konkurenciji Srbije, Izraela i Mađarske… Međutim, za to nisu krivi ni Hadžibegić, ni Vukotić, ni Peković.

To je priča za ozbilj nu analizu, a tiče se rada u mlađim kategorijama, trenera mlađih kategorija, a najviše funkcionera prvoligaških i drugoligaških klubova koji nemaju ni kratkoročnu viziju, a kamoli dugoročnu…

Izvor: Dnevne novine