Izvršni direktor Čedo Gospić, koji je nedavno otišao u penziju, Stanića je otpustio zbog, kako je obrazložio, nedolaska na posao, dok Stanić tvrdi da je to uradio “jer je bio jedan od aktivnijih učesnika litija”

Viši sud u Bijelom Polju potvrdio je presudu Osnovnog suda u Pljevljima kojom je poništeno kao nezakonito rješenje tadašnjeg direktora opštinskog preduzeća Vodovod Čeda Gospića o otkazu ugovora o radu Pljevljaku Andriji Acu Staniću.

Sud je naložio Vodovodu da Stanića vrati na rad i rasporedi na radno mjesto koje odgovara stepenu njegove stručne spreme, znanju i sposobnostima. Vodovod treba da plati i troškove postupka u iznosu od 625 eura.

Izvršni direktor Vodovoda, koji je nedavno otišao u penziju, Stanića je otpustio zbog, kako je obrazložio, nedolaska na posao, dok Stanić tvrdi da je to uradio “jer je bio bio jedan od aktivnijih učesnika litija i protesta protiv usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je usvojio DPS čiji je Gospić član“.

Stanić je najavio i podnošenje tužbe protiv Vodovoda a razmišlja da podnose tužbu i protiv Gospića i pravnika u tom preduzeću Mladena Dragaševića zbog duševnih patnji i finansijskih problema koje su mu, kako navodi, nanijeli izvršavajući partijski zadatak DPS-a.

“Najviše žalim što će njihovu samovolju i greške platiti građani Pljevalja i Vodovod Pljevlja. Da je pravde i zakona treba oni da snosne troškove jer su donijeli nezakonite odluke“, rekao je Stanić, protiv kojeg prethodno nije vođen dipciplinski postupak.

Vodovod je od Višeg suda tražio ukidanje prvostepene presude jer smatraju da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, budući da je poslodavac ovlašćen da bez vođenja disciplinskog postupka zaposlenom otkaže ugovor o radu.

“Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja i stanja u spisima predmeta, po nalaženju ovog suda, prvostepeni sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je predmetna odluka tuženog o otkazu ugovora o radu nezakonita i istu poništio. Naime, iz predmetnih spisa i utvrđenih činjenica nesumnjivo proizilazi da tužilac u dane 12.7.2019. godine, 22.7.2019, 27.12.2019, 18.2.2020, 19.2.2020. godine, 13.5.2020, 14.5.2020, 15.6.2020. i 18.6.2020. godine nije bio na poslu. Javljao se šefici, obavještavao je o razlozima za odsustvo sa posla i tražio da mu se upišu dani godišnjeg odmora. Objasnio je da bi rijetko kada iskoristio godišnji odmor prema planu, bez obzira kako mu je glasilo rješenje o odmoru, godišnji odmor je koristio u djelovima”, navodi se u presudi Višeg suda.

Sve ovo, konstatuje sud, potvrdila je i šefica Korisničkog servisa, koja je istakla da se nije desilo da tužilac ne dođe na posao a da joj se ne javi i obavijesti o razlozima zbog čega je spriječen da dođe na posao. Svjedokinja je objasnila da tužilac nije koristio odmor u dva dijela nego iz više djelova, te da je tužilac za dane kada je tražio da mu se piše godišnji odmor imao neiskorišćenih dana odmora.

“Pravilno nalazi prvostepeni sud da neopravdano izostajanje sa posla tri ili više radnih dana uzastopno, odnosno pet radnih dana sa prekidima u toku 12 mjeseci, predstavlja osnov za otkaz ugovora o radu, pri čemu odsustvo s posla protivno propisima i radnim dužnostima podrazumijeva i postojanje svijesti zaposlenog o nedopustivosti takvog ponašanja, što znači da otkaz može biti zakonit samo ako zaposleni zna da izostajanje sa posla vodi prestanku radnog odnosa i ako objektivno ispolji volju da više ne radi. U konkretnom slučaju kod tužioca nije postojala svijest o nedopuštenosti odsustvovanja sa posla, niti je tužilac objektivno ispoljio volju da više ne radi, budući da se aktivno interesovao za posao, javljao se šefici i obavještavao je o razlozima odsustva sa posla i tražio da mu se uračunaju dani godišnjeg odmora”, stoji u presudi.

Jedan od svjedoka je potvrdio i da je praksa da se zaposleni u Korisničkom servisu javljaju šefici za odsustvo sa posla, a ona je o tome obavještavala izvršnog direktora.

“U konkretnom slučaju tužilac se javljao šefici kada je odsustvovao sa posla, obavještavao je o razlozima izostanka sa posla, tražio je da mu se pišu dani godišnjeg odmora, a imao je dane neiskorišćenog godišnjeg odmora, te nije mogao znati da izostajanje sa posla vodi prestanku radnog odnosa, niti je objektivno ispoljio volju da ne radi, što otkaz ugovora o radu čini nezakonitim”, navodi se u presudi.

 

Izvor: Vijesti.me