U svim katunima koji pripadaju potkomovskim selima boravi svega desetak stočara

Migracije su se odrazile i na broj stanovnika koji se bave stočarstvom i izdižu ljeti na planine, u tradicionalna naselja – katune.

Mada to nije jedini razlog za sve manji broj farmera na katunima, činjenica je da je stočni fond drastično opao, a da se na mjestima starih, takozvanih stanova od drveta, sve češće grade vikendice, gdje ljeti od vrućina pobjegnu oni koji su odselili sa sjevera.

Da je to tako, u Andrijevici kažu da se mogu uvjeriti svi koji se ovog ljeta upute prema planinama, na koje su sa stokom izdigli samo najuporniji. Tako, na primjer, u svim katunima koji pripadaju potkomovskim selima boravi svega desetak stočara.

Mještani kažu da država nije preduzela nikakve mjere da stimuliše mlade ljude da rade i da žive od svoga rada.

Ističu da nije dobro to što su priče oko uvezivanja turističke ponude i proizvodnje zdrave hrane ostale samo mrtvo slovo na papiru.

”Torovi ispod Кomova su iz godine u godinu sve prazniji. Sve je manje dobrih stočara, jer stari izumiru, dok se mladi okreću nekim drugim poslovima. Ali zato sve više ima onih koji prave vikendice, tamo gdje su njihovi djedovi napasali stoku”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Kralje Milutin Đurković.

On dodaje da će vrijeme pokazati koliko je to dobro, ali po onome što se da primijetiti takva praksa ne ide uz priču na kojoj se temelji valorizacija planinskih potencijala.

”Uostalom, vrlo malo toga je urađeno da se na pravi način proizvodnjom zdrave hrane upotpuni turistička ponuda ovoga kraja”.

Mileta Đerković iz andrijevičkog sela Кošutići navodi da sada na planini Crnogori, gdje je nekada bilo četrdeset planinskih koliba, ove godine ljetuju samo dva stočara.

”Naše planine su ranije bile stjecište uzornih stočara, koji su, baveći se poljoprivredom i stočarstvom, uspijevali da izdržavaju svoje brojne porodice. Planinski katuni su tokom ljeta bivali puni naroda, dok su se na prostranim pašnjacima mogli uočiti veliki buljuci stoke. Međutim, danas imamo potpuno drugačiju sliku, o čemu svjedoči i planina Crnogora na kojoj možemo vidjeti rijetka stada ovaca”.

Isto se može čuti i od Radenka Jankovića iz sela zvučnog imena – Japan. On ističe da je država, umjesto da daje podsticaj jačanju gazdinstava, nerazumnim potezima “raskrčmila” stada na prostoru Vasojevića.

”Na ovim prostorima se oduvijek teško živjelo, ali su ljudi imali volju da rade, jer su znali da nemaju drugog izbora. Danas su došla neka druga vremena, pa tako ove godine na katunu Mojanska rijeka imamo samo dva stočara. Sve to nas navodi na zaključak da je država glavni krivac za ovako stanje, jer se stiče utisak da je neko namjerno htio da ugasi jaka gazdinstava u našim selima. Zato su se ovi krajevi suočavali sa drastičnim odlivom lokalnog stanovništva, dok u katunima iz godine u godinu imamo sve manje stoke”.

Mještani Potkomovlja smatraju da je poražavajuće to što država ne nudi nikakve sigurne garancije koje bi dale podsticaj za proizvodnju zdrave hrane.

”Da bi se trenutna situacija popravila trebalo bi aktivirati prodajna mjesta, gdje bi država garantovala otkup po utvrđenim i prihvatljivim cijenama. Te garancije bi unijele sigurnost kod proizvođača. Tako bi mladi ljudi možda krenuli da se bave poljoprivredom i stočarstvom i da tržištu nude zdravu ekološku hranu. Ako se to ne uradi, stočni fond će se iz godine u godinu smanjivati, a naša sela ubrzo će ostati pusta”.

Mještani naglašavaju da se na katunima više pije mlijeko iz tetrapaka, nego pomužena varenika.

”Većina ljudi koji dođu na Štavnu ispod Komova donesu tertrapak iz prodavnice, jer ovdje nemaju kod koga da kupe domaće mlijeko. To jasno govori da je tetrapak zamijenio domaću vareniku i da je sve manje onih koji pokazuju želju da drže stoku onako kako su to radili njihovi preci. Smatramo da bi država morala da donese posebne stimulativne mjere ukoliko misli da pomogne sela na sjeveru. To znači da se, umjesto deklarativnog zalaganja, mora raditi na popravci postojeće infrastrukture i ulagati u pojedince koji žele da se bave poljoprivredom i stočarstvom”, kaže jedan od njih.

Asfalt toliko propao da je bolje da ga nema

Istovjetna situacija je i na planinskim stočarskim naseljima u drugim opštinama na sjeveroistoku Crne Gore, Beranama, Rožajama, Gusinju ili Plavu. U Plavu je čak u katastrofalnom stanju put koji vodi do jedne od najatraktivnijih turističkih lokacija, Hridskog jezera.

Vlasnik turističkog eko-katuna, na šestom kilometru od grada prema tom jezeru, ispričao je “Vijestima” da je sam izgradio nekoliko stotina metara puta do svog naselja, ali da je na dionici od grada dotle asfalt toliko propao, da bi bilo bolje da ga nema.

”Ovdje je ove godine bilo toliko stranaca, ali često moramo ići terenskim kolima do grada da ih dovedemo, i da ih onda vodimo do desetak kilometara udaljenog jezera. O ovom putu niko ne vodi računa ni zbog turista, a kamoli zbog lokalnih farmera”.

 

Izvor: Vijesti.me