Sportisti za ponos

Ni ovi vreli julski dani ne mogu zaustaviti sportiste da obavljaju treninge i da se takmiče. Tako i ovog puta nije prošlo bez sportskih događaja koji su pobudili moju pažnju.

Crnogorski sportisti iz dana u dan, na takmičenjima širom svijeta, postižu izvanredne rezultate. Uslovi u kojima svakodnevno rade nijesu, u većini slučajeva, na nivou većine njihovih suparnika, crnogorski trenerski potencijal nije na vrhunskom nivou, a finansijsku situaciju ne treba ni uporedivati. Pa, kako su onda naši sportisti nešto najbolje što Crna Gora daje?

Ne osjećam se sposobnim ni da pokušam da odgovorim na to pitanje, ali sam siguran u jedno. Dugo sam u sportu i mogao sam se bezbroj puta uvjeriti da naši najbolji sportisti imaju izuzetan karakter i ogromnu ljubav prema sportu kojim se bave. Naravno, to nije dovoljno za ostvarivanje vrhunskih rezultata, ali je neophodan preduslov.Ovih dana je podmladena ženska košarkaška reprezentacija Crne Gore završila učešće na Evropskom šampionatu.

Kada su krenule na ovo takmičenje, niko, ama baš niko, nije im davao ni najmanje šanse da prođu grupno takmičenje. Grupa u kojoj su se nalazili bila je vrlo teška, ali to nije bio glavni razlog da sportska javnost zauzme ovako pesimističan stav. Glavni razlog je bio to što je reprezentacija bila znatno podmlađena, što je nekoliko bitnih reprezentativki bilo povrijeđeno i što ih je predvodila selektorka koja na toj funkciji debituje, a uz to ima vrlo malo trenerskog iskustva. Prve dvije utakmice su odigrane onako kako se i predviđalo i doživljeni su porazi. U trećoj utakmici naše dive su zablistale i pobijedile rivalke. Uspjeh, veliki uspjeh! Zemlja u kojoj ima manje košarkaških lopti nego u nekim zemljama njihovih rivalki košarkaških klubova, zauzela je 12. mjesto u Evropi. Za urađeno su zaslužile velike čestitke, sve, bez izuzetka. Međutim, moram izdvojiti selektorku Škerović Nijesam od onih koji podržavaju odluke da se na mjesto selektora postavljaju neiskusni treneri, do tog trenutka maltene aktivni igrači. Jasno mi je da to ne može biti pravilo, jer postoje izuzeci.

Najbolji evropski košarkaški trener, Željko Obradović, bio je na pripremama reprezentacije kada je maltene povučen i postao trener tada jakog Partizana. Profesor Nikolić je u njemu prepoznao budućeg uspješnog trenera i nije bilo potrebe čekati da stasa .I kod nas je neko prepoznao trenersku žicu kod Škerović. Kako je obavila prvi zadatak, očigledno je da je ima. Želim joj napredak u karijeri i da krene Željkovim stopama.

Mnogo ljudi u Crnoj Gori ne zna da u našem sportu postoji osoba koja je bila kadetski prvak svijeta, a sljedeće godine i juniorski prvak Evrope. Na startu seniorske karijere osvojio je bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu, a na sljedećem srebrnu medalju. Radi se o karatisti Mariju Hodžiću. Ovaj devetnaestogodišnjak je prije nekoliko dana na Evropskim igrama osvojio srebrnu medalju. Ponavljati iz godine u godinu Vrhunske rezultate mogu samo posebni. Takav je Hodžić, a Crna Gora je to prepoznala. Bravo momčino, samo nastavi s radom i biće još uspjeha. Srećna je zemlja koja ima takvog sportistu. Sportisti tokom karijere donose razne odluke, a najteža je ona o prestanku aktivnog bavljenja sportom, odluka o okončanju igračke karijere. Takvu odluku je ovih dana donio vaterpolista Šćepanović.

Ne sumnjam u racionalnost njegove odluke, ali me je ipak rastužila. Nedostajaće mi Šćepanović u bazenu. Na moju žalost, nijesam upoznao tog divnog sportistu čija je riznica puna trofeja. Nijesam upoznao čovjeka koji je tokom cijele karijere bio oličenje pravog sportiste. Takav kakav je bio, nikada nije sebe isticao u prvi plan iako ga je učinak u igri vrlo često postavljao na tom mjestu. Šćepanović je ostavio neizbrisiv trag u crnogorskom sportu, pa neka mu bude srećna sportska mirovina. Iskreno se nadam da će, u nekoj drugoj funkciji, ostati u vaterpolu.

Još jedan čovjek je otišao iz crnogorskog sporta. Nažalost, ne onako tiho kao Šćepanović već burno, da burnije nije moglo biti. Otišao, napustio funkciju selektora fudbalske reprezentacije Crne Gore, pa vrlo brzo nakon toga postao selektor reprezentacije Srbije. Riječ je o Ljubiši Tumbakoviću.

O navodnim razlozima odlaska Tumbakovića dosta je pisano. Međutim, nakon postavljenja za selektora srpske reprezentacije, sve je postalo jasno. Dobro smišljen, od ljudi vičnih nečasnim radnjama, sproveden je plan da Tumbaković napusti Crnu Goru. Tumbakovića izuzetno cijenim kao čovjeka i ne mogu ni da pomislim da je on bio učesnik u pravljenju tog plana. Ubijeđen sam da je bez svog znanja uvučen u igru.

A, kada se u Srbiji igraju fudbalske igre vezane za izbor selektora, zna se da iza toga stoji najmoćniji čovjek u državi. Ne znam da li ijedan racionalni čovjek može i pokušati da se suprotstavi volji “vođe”, iza kojeg stoji snaga države. Teško. Tumbaković je stručno i krajnje odgovorno obavljao svoju funkciju u Crnoj Gori. Bilo je i grešaka, a ko ne griješi? Postavio je osnove modernog rada u reprezentaciji. Nije imao posebno zapaženih rezultatskih uspjeha, ali trebalo je tek da dođu. Vodeći reprezentaciju iskazao je kulturu ponašanja, kulturu dijaloga i, iznad svega, poštovanja prema okruženju. Izuzetno sam cijenio njegov rad. Bilo je i onih koji o njegovom selektovanju nijesu dobro mislili. Ništa čudno i neočekivano, koliko ljudi toliko ćudi. I sada, kada Tumba nije među nama, zar treba mijenjati mišljenje o njemu. Ja ga sigurno neću promijeniti. Naravno, žalim što se sve tako završilo. Kada nekog prisiljavaju da nešto uradi, to je silovanje. Ja se ne ljutim na silovanog već na onog ko siluje. Žalim što Tumbaković nije imao više hrabrosti i na vrijeme obavijestio rukovodstvo FS Crne Gore što se sprema i siguran sam da on nikada više neće raditi u crnogorskom fudbalu. Zbog toga ne žalim i smatram da to nije toliko bitno. Isto tako sam siguran da će dolaziti u Crnu Goru i da ćemo ga meni slični i ja rado i ljudski dočekati.

Pročitah ovih dana prijedlog da se iz školskih programa crnogorskih stručnih škola izbace predmeti istorija i sociologija. Ne postoji tačan podatak, ali mislim da se iz tih škola regrutuje najviše kvalitetnih sportista. Pitam se kako će oni da brane boje svoje zemlje, a da ne znaju njenu istoriju. Gdje će je učiti, i oni i svi ostali učenici, i od koga, ako ne u školi kroz školski program. Vjerovatno se planira da ulogu učitelja preuzmu političari. Ako tako bude, kukala nam majka.

Izvor: Pobjeda