Šest žena prijavilo seksualno nasilje: Zlostavljači bivši muževi, očevi, šefovi…

Od kada je prije tri mjeseca u rad pušten prvi SOS telefon za žrtve seksualnog nasilja u Crnoj Gori, šest žena prijavilo je neki vid seksualnog zlostavljanja, kazala je za CdM izvršna direktorica NVO Crnogorski ženski lobi, Aida Petrović. U dva slučaja žene su prijavile da su primorane da pružaju seksualne usluge muževima nakon razvoda, a jedna je prijavila da je bila ucijenjena otkazom, ukoliko nije šefu ispunjavala seksualne usluge.

U ovom periodu novog nacionalno licenciranog servisa, najčešće su to bili informativni razgovori, a samim tim pružane su i edukativne informacije osoba koje su zvale kao građani/ke , potencijalne žrtve ili žrtve nekog oblika sekualnog nasilja.

“Vrijeme pred nama i početak medijske kampanje, kao i edukativnih sesija za ciljnu grupu i predstavnike/ce institucija povećaće medijsku vidljivost SOS telelefona i nadam se ohrabriti žrtve da se jave i sarađuju u cilju rješenja problema”, kazala je Petrović.

Početak rada novog servisa i tromjesečni period nije mogao dati uvid u saradnju sa institucijama o pitanju pomoći i podrške žrtvama seksualnog nasilja.

“Osobe koje su do sada prijavile neki oblik seksualnog nasilja nisu željele dalje procesuiranje, što je i razumljivo imaući u vidu da ovaj oblik nasilja, njegovu suštinu nastajanja i oblike tek treba približiti potencijalnim žrtvama, žrtvama i široj društvenoj zajednici”, ističe Petrović.

U navedenom periodu prijavljeno je šest slučajeva nekog oblika seksualnog nasilja.

“Zabilježene su dvije prijave da i poslije razvoda žene moraju da imaju seksualne odnose sa bivšim bračnim partnerom, zbog ucjena djecom, prijetnji, moralnog diskreditovanja, fizičkog nasilja”, navodi Petrović.

U ovom periodu jedna djevojka koja je u dugogodišnjoj vezi, prijavila je da je momak u prisustvu njegovog društva provocira sa neprimjerenim reečnikom i seksualnim konotacijama na seksualni čin koji kod nje izaziva bespomoćnost, stid, osjećaj krivice, nelagodnosti i gubitak samopouzdanja.

“Bila je i jedna prijava majke čiju 13. kćerku nakon razvoda otac u povremenim viđanjima i slanjem SMS poruka naziva prostitutkom, malom droljom koja će biti nemoralna kao majka jer nije ostala da živi kod njega. Bila je i prijava mlade, razvedene, samohrane majke koja je zbog socijalno ekonomske situacije primorana da povremeno ima seksualne odnose sa nadređenim ili može dobiti otkaz”, kazala je Petrović.

Takođe, u jednom slučaju seksualno nasilje prijavila je rođaka žene koja je psihički oboljela, a trpi seksualno nasilje od rođenoga brata sa kojim živi u porodičnoj kući i od koga ekonomski zavisi.

Slučajevi seksualnog nasilja koje je Aida Petrović lično i volonterski pratila i pomagala u rješavanju od 2000. godine, bili su teški i sva teorijska obuka je često, bar pri prvom susretu, “padala u vodu” kada bi se našla sa žrtvom seksualnog nasilja i nekim iz njene porodice, ako je imala sreću da je podrže i razumiju.

“Uvjek su podrška bile majka, sestra, rođaka, ženski, a nikada muški članovi porodice. Ne želeći da pravim gradaciju težine slučajeva, ipak moram da izdvojim da sam najteže i najbolnije prihvatala situacije u kojima su djevojčice bile žrtve seksualnog nasilja (incest, seksualno uznemiravanje u osnovnoj školi, pokušaj silovanja od rođaka, silovanje u maloljetničkim brakovima). Pred nevinošću dječijih očiju i nevjericom zbog seksualnog nasilja koje se desilo pred uništenim djetinjstvom djevojčica sa većim ili manjim traumatičnim doživotnim posljedicama svaka riječ, pa podrška i pomoć koju sam mogla da obezbijedim, izgledale su mi beznačajne i male u odnosu na nemjerljivu veličinu zločina koju su pretrpjele i sa čime treba da da žive”, ukazuje Petrović.

Šta SOS telefon radi kada mu se prijavi nasilje

Nacionalni SOS telefon za žrtve seksualnog nasilja pruža podršku kroz individualne konsultacije koje su anonimne i povjerljive i koje vode stručnjakinje (psihološkinja, socijalna radnica), kao i konsultantkinje CŽL-a koje imaju praktično iskustvo u radu sa žrtvama seksualnog nasilja.

“Pružamo povjerenja u priču žrtve seksualnog nasilja bez predrasuda i stereotipa, bez osude i moralnog vrednovanja situacije u kojoj se našla. Pratimo žrtve kao povjerljiva lica kada u institucijama žele da ostvare svoja prava. Poštujemo odluke žrtve seksualnog nasilja da uz pomoć i podršku izađe iz seksualnog nasilja i procesuira ili ne procesuira nasilnika ili to uradi kasnije nakon oporavka. Poštujemo i uvažavamo iskustva svake  žrtve seksualnog nasilja kao jednako vrijednog bez gradacije ili minimiziranja okolnosti do kojih je došlo do seksualnog nasilja”, navodi Petrović.

Konsultantkinjama i stručnjakinjama na SOS liniji, u skladu sa pravilima prihvatljivosti, nije dozvoljeno da daju unaprijed savjete žrtvi, jer ne postoji gotovo rješenje-na tome rade skupa sa žrtvom.

“Takođe, dajemo informacije i obaviještavamo treće strane o slučaju bez saglasnosti osobe, osim u slučajevima kada je žrtva u opasnosti i traumama za sebe ili druge i postoji rizik da će povrijediti sebe ili nekoga drugoga; u pitanju dijete i postoji sumnja da je zlostavljano; postoji nalog suda ili tužilaštva; kada je žrtva /potencijalna žrtva zajedno sa članovima njene porodice ili druga značajna lica po nju pod prinudom, prijetnjom i prevarom u nasilju seksualnog zlostavljanja”, kazala je Petrović.

Napominje da ovakav servis podrške i pomoći je prvi put uspostavljen ne samo u Crnoj Gori, nego i regionalno, i predstavlja novinu, ali istovremeno i ispunjavanje međunarodnih standarda, prije svega Istanbulske konvencije.

“Ovaj servis je zaživio zahvaljujuci finansiskoj podršci Evropske unije i programe koje u Crnoj Gori sprovode Kancelarija Programa Ujedinjenih nacija za razvoj u Crnoj Gori UNDP i Agencija Ujedinjenih nacija za osnaživanje žena i rodnu ravnopravnost UN WOMEN”, ističe Petrović.

Šta sve seksualno nasilje predstavlja

Petrović navodi da je seksualno nasilje bilo koji seksualni čin kao i pokušaj ostvarivanja seksualnog čina, neželjenih i neprkladnih seksualnih komentara ili prijedloga koji su usmjereni protiv žena, djevojaka, djevojčica i njihove seksualnosti.

“Karakteristika seksualnog nasilja je da uvjek dolazi od muške osobe koja je u poziciji autoriteta, moći pa samim tim karakterišu ga sila, upotreba sile, prijetnje ili ucjene za ugrožavanje života same žrtve ili njoj bliskih osoba ili moralnog deskreditovanja u raznim oblicima. Seksualno nasilje je nasilje zasnovano na polnoj određenosti i ozbiljan je problem tim prije jer je tabuizirano, smatra se nebitnim, rijetkim, čak se dovodi u pitanje i njegovo postojanje u našem društvu ili izmišljenim problemom jer žene, djevojke i djevojčice su te koje izazivaju i odgovorne su ako im se desi neki oblik seksualnog nasilja”, kaže Petrović.

Kako je naglasila, ovaj oblik nasilja predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava sa posljedicama po žrtvu koje mogu biti i trajnog karaktera zbog pretrpljenih trauma ili žrtva može biti životno ugrožena i imati fatalan ishod od posljedica seksualnog zlostavljanja.

Ona navodi da najveći broj oblika seksualnog zlostavljanja ne prepoznaju ni same žene kojima se dešava pa ni kada postanu žrtve i ne žele da procesuiraju nasilnika, osim u rijetkih situacijama (sramota, samooptuživanje, neizvjesnost i nepovjerenje u institucije nakon prijave, stigma porodice, okoline, na radnomm jestu, visok prag tolerancije na nasilje i prihvatanje kao sopstvene krivice kao posljedica patrijarhalnog vaspitanja i patrijarhalnih normi).

Koji su sve razlozi zbog kojih žene ne prijavljuju seksualno nasilje

Odnos žrtve i počinitelja-čak u 25 odsto slučajeva seksualnog nasilja počinitelj je u partnersko /supružničkom odnosu sa ženom i u takvim slučajevima žene najrjeđe prijavljuju zločin.

Sram- seksualno nasilje je napad na našu privatnost, na naš tjelesni integritet, količina srama i povrijeđenosti je ogromna što nerijetko dovodi do toga da žrtva samu sebe krivi.

Negiranje i umanjivanje – krivica i sram nerijetko dovode do toga da žene počnu negirati i umanjivati to što im se dogodilo, te onda niti ne žele prijaviti seksualno nasilje

Strah -strah da joj niko neće vjerovati, strah od osude, strah od cijelog procesa, brojni su strahovi koji se ispriječe na putu i zbog kojih žena ne prijavi ili ako prijavi odustane tokom procesa.

Telefon za žrtve seksualnog nasilja je 020 250 750 i u funkciji je non-stop.

Izvor: CDM