Piše
Dragan Bursać

Sarajevo je pokazalo svijetu, jer sebi i ne mora, da je antifašistički centar regiona. Na besprizorno blajburgijanje, na zloupotrebljenu misu u Kataredrali Srca Isusova, odgovorilo je Sarajevo ljepotom, dobrotom, muzikom, pjesmom i plesom. Odgovorilo je ljudskošću i antifašizmom. Ljepota možda neće spasiti svijet, ali hoće ovaj grad, i nas sa njim, od fašističkog zla. Sarajevo je odgovorilo na bačenu revizionističku rukavicu kako jedino i može odgovoriti.

No, kakve je poruke uputio nadbiskup vrhbosanski, kardinal Puljić? Sve ih možemo sublimirati kroz sjani tvit hrvatskog novinara Drage Pilsela: “Vrlo loša propovijed kardinala Puljića u Sarajevu: obranaška, manipulativna. Deset puta je osudio partizane, niti jednom ustaše. Deset puta je rekao ‘mržnja’, niti jednom ‘ljubav’. Antifašiste je nazvao mitomanima. Podržao je revizioniste Jasenovca. Nije pokazao katarzu…”

Sa druge strane orilo se “O bella ciao”. Jer, kardinal je stao uz sve ono što buni zdrav razum i zbog čega je, u krajnjoj instanci, i održan prosvjed u Sarajevu. Kardinal je osudio partizane, desetak puta. Kardinal nije prozvao niti jednom ustaše, kardinal ne spominje ljubav, nego mržnju, a antifašiste naziva mitomanima. Kardinal podržava jasenovačke proustaške revizioniste. Ne, Sarajevo na ovo nije moglo šutiti.

‘O bella ciao’ u centru Šehera
Nego, jesu li, po kardinalu Puljiću, Sarajlije, koje su mirno protestovale, mitomani, ili su oni ono najbolje od nas? Najbolje, bez svake sumnje. I ne samo to, ove hiljade Sarajlija pokazale su svijetu da je protest bio nepohodan i nužan. Bio je stvar mentalne higijene. Jer Katolička crkva, a još više Hrvatski sabor, kao pokrovitelj mise, nisu uplanili, a što se čulo i vidjelo, misu za “nevino postradale na Blajburškom polju”. Zapravo, od početka devedestih, na žalost, nikada i nigdje ta misa nije bila za nevino postradale, a bilo ih je mnogo. Uvijek i svugdje vjerski obred se koristio kao neukusna profašistička ustaška fešta, kao poligon za reviziju povijesti, kao ništenje antifašizma.

Pa zato ni mise, ni pomena nema u Austrji, nema je niti u Zagrebu, jer nije lijepo u Evropsku uniju unositi sjeme fašizma. Ali, eto, pokušali su ti neofašistički elementi unijeti razdor u Sarajevo, u Grad Heroj, i polomili su zube.
Imuno je antifašističko Sarajevo dok pjeva ‘O bella ciao’ na virus revizonizma iz Katedrale. Imuno je i vakcinisano Sarajevo davno na virus fašizma. Imun je Grad Heroj na virus fašitičkog zla, koji se pokušava ustoličiti u regionu. Ponovno. Sarajevo je jedan od rijetkih gradova u kome bez problema možete znati da će sve biti ovako kao i danas – da će fašističko zlo polomiti zube. Namjesto nekakvih proizvoljnih, a neplodnih i bespotrebnih debata u vezi sa Blajburgom, namjesto “pro i kontra” mise, namjesto svih jalovih sjedaljki, Sarajlije su ustale i glasno i jasno rekle šta znaju, osjećaju i kako se postavljaju.

U ime svih nas, reći će pjesma. Ali i u ime onih više od 10.000 Sarajlija koje je progutao fašizam u Drugom svjetskom ratu, u ime onih 800 ubijenih u par mjeseci ustaškog Luburićevog stolovanja u gradu, u ime svih onih koje je pobio četnički režim u zadnjem ratu, u ime srećnih i dobrih ljudi, koji danas mogu svi zajedno biti slobodni u Gradu Heroju, ustalo je Sarajevo i, kako rekoše moji prijatelji iz Beograda i Zagreba, osvjetlalo obraz i njima.

Ko će se još sjećati mise…
I staro i mlado, podno Vječne vatre, podno bilborda koji prikazuje obješene sugrađane za vrijeme fašističke okupacije, reklo je “Stop fašizmu”. Jer, do toga smo dogurali – Beograd i Zagreb, umjesto krijesnica antifašizma, (p)ostali su političke lučonoše teledirigovanog državnog revizionizma koji vonja po fašizmu. U njima se, na žalost, ne može desiti današnje Sarajevo. U njima se kuhaju sastojci koji se, ovako ili onako, pokušavaju unijeti i umiješati u glavni grad Bosne i Herecegovine. Ali, kažem, sa ovakvom antifašističkom vakcinom neće im proći. No pasaran!

Bravo, Sarajevo, još jednom! Bravo što si uspjelo ovaj narod bosanskohercegovačiki po ko zna koji put učiniti ponosnim i staviti ga na mapu prave strane svijeta i povijesti. Bravo Sarajlije i nijihovi gosti, jer danas, kad je najteže u svijetu nagriženom koronom, izolacionizmom, revizinizmom i uspinjućim neofašizmom, napraviti ovo, tako dostojanstveno, a ponosno, to je čudo koje hrani dušu.

Sarajevo jeste Valter. Sarajevo jeste Grad Heroj. Ovdje sada i zauvijek. A misa koja to nije? Ko će se sjećati kvazimise pored ovoga?

Izvor: CDM