Nije dovoljno da odgovorni sažalijevaju Murinu zbog pretrpljene tragedije, već treba da učine da ovo područje, kroz razvojne projekte, krene putevima prosperiteta – kaže Milonja Grozdanić

Murinjani 30. aprila odali poštu nevinim žrtvama

PLAV – Mještani Murine tvrde da se ova varošica iz godine u godinu suočava sa sveukupnom razvojnom stagnacijom i drastičnim odlivom lokalnog stanovništva. Podsjećajući da Murina, zajedno sa selima Gornja Ržanica, Mašnica i Pepiće, ima status mjesne zajednice, tvrde da je država prema ovom području, kao sastavnom dijelu plavske opštine, decenijama imala maćehinski odnos. Govore to dok se i ovog proljeća sa tugom prisjećaju šest nevinih duša ubijenih bez opomene, usred bijela dana, na mostu koji je spajao vjekove, na ćupriji sagrađenoj 1933. godine, preko koje se odlazilo u svijet, put Andrijevice, Čakora i Metohije.

– Za kratko vrijeme, Murina je 30. aprila 1999. godine ličila na avetinjski gradić. Strašno je prisjećati se te katastrofe. Vrijeme prolazi, a rane ne zarastaju. Boli što država ništa nije uradila da, poslije velike tragedije, Murina krene nekim razvojnim putem. Umjesto prosperiteta imamo jednu poražavajuću situaciju koja ne uliva nadu da će za ove krajeve doći bolji dani. Murina se pominje samo kao mjesto gdje je NATO posijao smrt, ali niko od zvaničnika ne priča da treba stvarati uslove da se ovdje živi nekim pristojnijim životom – navodi Milan Mirković, predsjednik Udruženja NATO žrtava 1999. godine, na čiju su prodavnicu NATO avioni prije 22 godine ispalili 16 granata.

Mještani Murina tvrde da je ovo područje, u kom uglavnom živi pravoslavno stanovništvo, svih ovih godina bilo izloženo ekonomskom i svakom drugom zaostajanju.

– Svjedoci smo da je područje Murine, kao sastavni dio opštine Plav, svih ovih godina od nadležnih institucija tretirano kao pastorče. Zato se ovaj kraj, koji je mnogo dao, suočavao sa izraženom migracijom lokalnog stanovništva i sveukupnom razvojnom stagnacijom. Na području Murine sada sigurno nema više od 500 stanovnika, dok je tu nekad živjelo preko dvije hiljade žitelja. Tome se ne treba čuditi jer na nas niko ne okreće glavu. Nije dovoljno da odgovorni sažalijevaju Murinu zbog pretrpljene tragedije, već treba da učine da ovo područje, kroz razvojne projekte, krene putevima prosperiteta – navodi mještanin Milonja Grozdanić.

Murinjani tvrde da je njihovo mjesto poslije bombardovanja potpuno zaboravljeno.

– Niko na pravi način nije sagledavao posledice koje je ostavilo NATO bombardovanje. Umjesto pomoći i napretka, imamo raseljavanje stanovništva i uništenu privredu. To najbolje ilustruje podatak koji govori da je nekada u murinskoj osnovnoj školi bilo 1.500 učenika, a da je taj broj danas sveden ispod stotinu. To je dovoljan signal za državne vlasti koje treba da shvate da će se život ovdje potpuno ugasiti ukoliko se ne preduzmu neke hitne mjere koje garantuju sveukupni oporavak ovoga kraja – poručili su mještani.

D.J.


Spriječiti devastaciju šume na prostoru Čakora
Mještani ističu da će svim raspoloživim sredstvima spriječiti privilegovane koncesionare da vrše dalju eksploataciju državnih šuma sa prostora Čakora. Tvrde da je iza moćnika koji su raubovali drvnu masu ostala prava pustoš. Kazali su da je kucnuo poslednji čas da se takvim pojavama stane nakraj.

– Niko od nas godinama nije dobijao koncesije na državne šume. One su ustupane na korišćenje privilegovanim koncesionarima sa strane koji poslednjih godina prave pravu poharu u tim šumama. Sve to smo predočavali Upravi za šume i drugim nadležnim državnim organima, ali oni godinama prstom nijesu mrdali da zaštite opšte interese. Zato smo prije izvjesnog vremena ustali u odbranu interesa lokalnog stanovništva, uz jasnu poruku da ćemo svojim životima zaustaviti dalju sječu šume od strane privilegovanih koncesionara – naglasili su mještani Murine.

Izvor: Dan