NE NAZIRE SE KRAJ ENORMNIM TROŠKOVIMA SUDSKIH SPOROVA KOJI SE POKREĆU NA TERET INSTITUCIJA

Protiv države 13.300 tužbi

Pred crnogorskim sudovima prošle godine okončano je 4.025 parničnih predmeta u kojima je tužena strana bila država. Zbog gubljenja sporova, koje su uglavnom pokretali državni činovnici zbog kršenja raznih prava, državni budžet je “olakšan” za 16.087.157,48 eura. To nije konačna suma, jer nas u 2019. i narednim godinama očekuje dodatni trošak jer je na kraju 2018. ostalo aktivno još čak 13.355 predmeta. Iznos od 16 miliona nije realni trošak, jer je stvarno potraživanje tužilaca odnosno glavnica duga bila duplo manja i iznosila 9.389.878,15 eura, dok ostatak čine parnični, odnosno sudski i troškovi izvršenja, piše Dan.

Problem duplog plaćanja lako se ilustruje sa samo jednim primjerom iz Ministarstva unutrašnjih poslova, koje je uz Ministarstvo odbrane rekorder po tužbama koje dobija, gdje je jedan zaposleni tužio državu zbog “zakidanja”, odnosno glavnog duga od 1,45 eura, a dobio je dodatnih 515,36 eura i to za parnične troškove 350 i za izvršenje 165,36 eura. Na kraju 2018. kada je podvučena računica zbog nezakonitog rada MUP-a, građani su platili 1.537.701,59 eura na ime glavnog duga, 451.344,81 za parnične i 253.518,91 euro zatroškove izvršenja. Rekorder po broju izgubljenih sporova, a samim tim i novca je Ministarstvo odbrane, čije su greške građane koštale 1.199.463,41 euro.

Kompletan trošak za nezakonit rad državnih institucija, koji za poslednjih pet godina premašuje 130 miliona, plati li su građani i kako stvari sada stoje nastaviće da plaćaju i to papreno, jer je Zakonom o budžetu za 2019. isplanirano da će se za “otplatu obaveza iz prethodnog perioda” potrošiti čak 18.530.001 euro, kao i 1,8 miliona za troškove sudskih postupaka.

Osim što nema odgovornosti, ne postoji čak ni jasna knjigovodstvena evidencija izdataka za sudske sporove koja bi omogućila pregled ostvarenih izdataka s analitičkom i subanalitičkom klasifikacijom nastalih troškova, a to su glavni dug, zatezna kamata, kao i troškovi postupka i izvršenja. Iz Ministarstva finansija za Dan kažu da “rješavanje navedenog pitanja nije u nadležnosti” tog resora i prebacuju odgovornost na kolege.

“Nadležne institucije treba da vode evidenciju o sudskim sporovima, naplati po osnovu sudskih presuda, kao i o prinudnom izvršenju. Imajući u vidu da Centralna banka Crne Gore (CBCG) vrši prinudnu naplatu sa glavnog računa Državnog trezora, Ministarstvo finansija samo vodi evidenciju o sredstvima koja su po tom osnovu prinudne nap late sudskih presuda realizovana preko ovog računa”, navode u resoru kojim rukovodi Darko Radunović.

Inače preko CBCG lani je prinudno naplaćeno 99,95 odsto izdataka za sudska rješenja.

Planirani trošak za sudske sporove u 2019. godini od preko 20 miliona ministarstvo nije uradilo na osnovu pažljive analize dosadašnjeg stanja, nego po slobodnoj procjeni, jer kako kažu, te troškove je teško predvidjeti.

Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Dragana Đuranović nije smatrala da treba da daje više objašnjenja o gubicima države od onoga što je već navedeno u godišnjem izvještaju. Tvrdi da je saradnja s organima zbog kojih se najviše novca izdvaja na sudske troškove, a to su MUP i Ministarstvo odbrane, “višestruko unaprijeđena”, ali ne objašnjava kako.

Na pitanje da li je zaštitnik radio analizu sporova koji zaposleni imaju protiv države i da li je o tome obavještavao organe kako bi se sprovodile mjere za njihovo predupređenje, kako je glasila preporuka državne revizorske institucije (DRI), Đuranović kaže da kvartalno informišu Vladu o sporovima, te smatra da su time završili posao.

Koliko je “unaprijeđena” saradnja s MU P-om može ilustrovati podatak da je taj resor u periodu od 2015. kraja 2018. godine potrošio čak 29,7 miliona i to otplaćujući dugovanja po osnovu sudskih sporova usled kršenja raznih zakona, prije svega onih koji se odnose na prava zaposlenih. Prema podacima do kojih su došli, Dan i NVO Institut alternativa, izdaci po osnovu sudskih presuda za 2015. iznosili su 4.687.019 eura; 2016 -13.423.370; 2017 6.201.675 i za 2018. godinu 5.433.089 eura.

Zanimljivo je da je MUP godinama isplaćivao sredstva naknade za prekovremene sate zaposlenima iako nijesu imali softver za evidenciju radnih sati. To je utvrđeno u dokumentu Državne revizorske institucije, Izvještaj o kontrolnoj reviziji MUP-a od jula 2018.

DRI je preporučila MUP-u da u saradnji s Ministarstvom finansija, izradi procedure o internim postupcima koji regulišu kontrolu obračuna zarada zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova od finansijskog resora, u skladu s Uputstvom o radu državnog trezora koje je bilo u primjeni u vrijeme vršenja revizije. U MUP-u kažu da preduzimaju sve mjere u cilju potpune realizacije preporuka DRI, kako u pogledu unutrašnjih procedura, tako i na planu međuresorske saradnje, jer realizacija pojedinih preporuka podrazumijeva uključenost i drugih resora.

MUP je do oktobra prošle godine potrošio na ime sporazuma o naknadi štete ukupno u bruto iznosu 78.730,76 eura. Prema podacima do kojih je došao Institut alternativa, ogroman broj sporazuma je potpisan u maju 2018. najviše sa službenicima CB Bijelo Polje, koji su bili prekovremeno angažovani za vrijeme održavanja protesta u organizaciji Demokratskog fronta. Naime, službenici su u navedenom periodu ostvarili prekovremene sate iz razloga jer je dio službenika CB Bijelo Polje bio angažovan kao ispomoć CB Podgorica tokom održavanja protesta.

Vlada umjesto nuđenja rješenja, zastrašuje službenike

Prena ocjeni Marka Sošića iz Instituta alternativa, od objavljivanja izvještaja DRI o radnim sprovima 2016, Vlada se nije pozabavila niti uzrocima problema (nepostojeće ili loše evidencije o radu i ostvarivanju prava zaposlenih uz kršenje propisa od strane rukovodilaca), niti upravljanjem posledicama sporova i načinom na koji se država brani i racionalizuju troškovi.

“Jedini napor Vlade da riješi ove probleme svodi se na pokušaje zastrašivanja onih koji tuže državu kroz objavljanje listi i prozivanje. U isto vrijeme, organi u gotovo svim slučajevima ne isplaćuju blagovremeno troškove po pravosnažnim presudama već čekaju da dođe do prinudnog naplaćivanja i povećanja ukupnih troškova. U MUP-u su apsolutno svi predmeti naplaćeni prinudno. To prestaje da bude samo odgovornost pojedinih institucija, nego okpgemski problem hronične neodgovornosti prema novcu građana, za koji je odgovorna Vlada i u prvom redu Ministarstvo finansija”, ističe Sošić.

Izvor: Dan