Pogon “Soko Štarka “ je zatvoren praktično preko noći 2005, samo dva-tri mjeseca nakon privatizacije, a sve mašine i vrijedna oprema ubrzo su nestali i izneseni iz Crne Gore

Trgovinska firma “Desetka” iz Berana postala je novi vlasnik objekta i zemljišta nekadašnje andrijevičke “slatke fabrike”, koja je poslovala kao pogon beogradskog “Soko Štarka”.

Bivši pogon, ili bolje reći pogoni i hale, kupljeni su od kompanije “Atlantik Štark” koja je u posljednje vrijeme raspolagala tom imovinom.

”Još razmišljamo šta bi sve moglo tamo da se organizuje, ali je sigurno da će aktiviranje raspoloživih kapaciteta podrazumijevati i upošljavanje određenog broja radnika, što je značajno za ovaj kraj”, saopštili su iz “Desetke”.

Predsjednik opštine Andrijevica Željko Ćulafić kaže da se iskreno nada da će novi vlasnik u bivšim pogonima organizovati korisne djelatnosti koje će doprinijeti oživljavanju privrede u Andrijevici.

”Znajući da se radi o ozbiljnoj firmi, ubijeđen sam da će imovina nekadašnjeg ‘Soko Štarka’ u Andrijevici poslužiti novom vlasniku da je stavi u funkciju razvoja čitavog kraja. To uliva nadu da će se stvoriti mogućnosti i za otvaranje radnih mjesta što je Andrijevici u ovom trenutku najneophodnije, jer to je jedini način da se zaustavi odlazak lokalnog stanovništva”, rekao je Ćulafić.

Isto mišljenje ima i potpredsjednik Opštine Veselin Raketić, koji se nada da će, osim trgovine, “Desetka” pokrenuti i neki proizvodni program.

”To je ogroman kompleks hala koje su iza prethodnih vlasnika ostale prazne. Nadamo se da Desetka ima ozbiljne namjere. U svakom slučaju. Šta god da otvore, to će značiti da te hale više neće biti prazne i značiće otvaranje radnih mjesta”, kaže Raketić.

On podsjeća da su nove lokalne vlasti u Andrijevici, nakon što su poslali DPS u opoziciju, obećale da će raditi na oživljavanju nekadašnje industrijske zone u ovom gradiću, u kojoj je nekada “slatka fabrika” dominirala.

”Ima tu još pogona koji mogu da se prodaju i stave u funkciju. Najbitnije je da utvrdimo ko su stvarni vlasnici tih pogona i da sa njima razgovaramo o tome kakve su im namjere. Ako sami ne misle nešto da rade, naći ćemo načina da ih natjeramo da prodaju nekom ko misli dobro državi i gradu”, dodaje Raketić.

Fabrika ratluka i želea “Soko štark” u Andrijevici napravljena je 1977. godine, u vrijeme kada još niko nije slutio šta će se desiti sa SFRJ.

U njoj su uposlenje našli radnici iz Andrijevice i Berana, a po visini plata i redovnosti isplate, čak i u najtežim godinama inflacije, bili su u svemu privilegovani u odnosu na radnike drugih kompanija. U Andrijevici je ova fabrika bila najbrojniji privredni kolektiv, čije gašenje se itakako odrazilo na socijalnu sliku opštine.

Kompaniju “Soko Štark” u julu 2005. godine najprije privatizovala je firma “Grand kafa”.

Pogon u Andrijevici je, prema riječima radnika, zatvoren praktično preko noći, u decembru te godine, samo dva-tri mjeseca nakon privatizacije, a sve mašine i vrijedna oprema ubrzo su nestali i izneseni iz Crne Gore.

Tada su radnici uz otpremninu upućeni na biro rada. Oni su kasnije tvrdili da su prevareni i da su otpremnine koje su dobili mnogo manje od onih koje su dobile njihove kolege u pogonima “Soko Štarka” u Srbiji.

Vo­di­li su sud­ske spo­ro­ve, i stigli do Suda u Strazburu, koji, međutim, nije presudio u njihovu korist.

Andrijevica, malena varoš na sjeveru Crne Gore sve do dvijehiljadite godine zapošljavala je oko 650 radnika u privredi ili proizvodnji. Glavni nosioci razvoja gradića pod Komovima bili su upravo Soko Štark sa oko 250 radnika u najbolje vrijeme, “Termovent” sa oko 175 zaposlenih, “Polimka” sa 170, “Pako” sa oko 35, “Andrimer” sa oko 40 zaposlenih, kao i jedan broj radnika u drugim manjim proizvodnim jedinicama.

Statistika neumoljivo govori da je Andrijevica danas na dnu. Stopa nezaposleniosti, plate i penzije – sve je ispod državnog prosjeka.

Sasvim je drugo pitanje i druga dimenzija da li mladi ljudi u Andrijevici, na sjeveru i čitavoj državi, sanjaju još o fabričkim halama. Ili radije maštaju o paralelnom svijetu lake i brze zarade, koji je u Crnoj Gori realnost.

”Mi omladinu moramo vraćati na pravi put, put poštene zarade. Zašto ne raditi u fabričkim halama? Nadamo se da je prošlo vrijeme kada su pravi i zdravi dobijali socijalu i nisu htjeli ništa da rade ni na svojim domaćinstvima, a ne u fabričkim halama”, kaže potpredsjednik Opštine Raketić.

Izvor: Vijesti.me