Slikarka Zake Preljvukaj važi za revolucionarku, koja se ne libi da kaže što misli, kako riječima, tako i umjetničkim djelom. A djela su primijećena i izazivaju reakcije publike.

 
Kupila zemlju blizu Plavskog jezera: Preljvukaj (Foto: RTK2)

Nikada nije bila u neprijatnoj situaciji zbog toga. Ni onda kada je imala izložbu na temu erotike, ni kada je svoje tijelo upotrijebila kao četkicu.

Kaže da prošlost ne treba zaboraviti, ali se ne treba njome ni opterećivati, treba ići dalje i igrati ulogu koju nam je dodijelio Bog.

U svom ateljeu u Prištini, u potrkovlju jedne zgrade, Zake uživa stvarajući svakodnevno, a često se tu okupljaju njeni prijatelji. Trenutno planira izložbu u Americi, ali će se, kaže, ona dogoditi onda kada osjeti da je pravi trenutak i kada bude sigurna čime želi da se predstavi.

“Radim puno, ne razmišljam o izložbi unaprijed. Kad dođe do koncepta izaberem sve što je u vezi sa tim konceptom, ali to zavisi i od kuratora. Ali od kada sam počela da radim nikada nijesam prestala, osim ako sam na nekom putu, a to potraje petnaestak dana, čak i na odmoru radim skice… Ne mogu da živim bez umjetnosti. Ja dajem nešto umjetnosti, a umjetnost mi vraća mnogostruko i to me čini zadovoljnom”, kaže slikarka za RTK2.

Rođena je u Plavu, ali je kao mala sa roditeljima došla na Kosovo. U Prištini je završila likovnu akademiju i ubrzo nakon diplomiranaja zaposlila se kao predavač. Danas je redovni profesor na državnom univerzitetu.

Obožava da predaje, voli da se posveti mladim i talentovanim studentima, ali se dok slika ili stvara u nekoj drugoj tehnici, osjeća najviše svojom. Različiti su motivi koji je inspirišu. Nekada su njene reakcije previše oštre, ali ona o tome ne razmišlja. Njena djela nastaju uglavnom spontano, reaguje na nešto što je okružuje, na taj način iskazuje svoj stav, uvijek nova i drugačija. Ponosna je na svoj umjetnički život na Kosovu. Kaže da je mogla da ode da stvara u instranstvu, ali je odabrala da ostane ovdje, jer crpi energiju iz ovog podneblja.

“Umjetnost je neka opozicija i politici i lijepim i lošim događajima. Kad odreaguješ u momentu, uđeš u studio i izbaciš to iz sebe na platno, onda si srećan”, objašnjava umjetnica.

Najprovokativnija je bila, kaže, izložba IKSOVI (X) GOVORE, kojom je zvala NATO, sa namjerom da kaže da je ljudima na Kosovu potrebna pomoć, ali ne samo na Kosovu nego na čitavom Balkanu.

“Kad su me pitali zašto sam to uradila moj odgovor je bio da je to samo izašlo iz mene. Tako je bilo i sa erotskom izložbom. Htjela sam to da uradim, što god da bude. A reakcije su bile pozitivne, od kojih sam ja samo dobila energiju da idem dalje. Na tu izložbu su došli svi: od premijera, do običnih ljudi. Ljudi žele da vide nešto drugačije”.

Priredila je i performans tako što je svoje tijelo namazala katranom, koji je pedstavljao sve grehove svijeta. Skidala ga je ječeći, i odbacujući od sebe.

“To mnogo boli, ali kad odbaciš to od sebe bude ti lakše. Tako i bol zbog silovanja, koji su mnoge žene pretrpjele, ne samo na ovim prostorima, treba odbaciti, ostaviti ga u prošlosti. Ne zaboraviti, jer je to nemoguće, ali ne opterećivati se, nego gledati u budućnost i truditi se da se živi mirno”, poručuje Zake.

Zaka živi svoju umjetnost i svoj život punim plućima. Voli da putuje po svijetu, ali i da prijatelje iz svijeta ugosti na Kosovu i da im pokaže Crnu Goru od planina do mora. Tamo namjerava da provodi ljeta, napravi galeriju, da ostavi svoj pečat rodnom kraju.

“Moja porodica je došla u Prištinu kad sam bila mala, ali smo ljeta provodili u Crnoj Gori. Volim Crnu Goru, tamo imam brojnu rodbinu i prijatelje. Govorim albanski jezik onako kako se govori u Crnoj Gori, a nijesam zaboravila ni crnogorski. Kupila sam zemlju blizu Plavskog jezera, postavila temelj za galeriju koju ću nadam se završiti. Želim da moj rodni kraj ima neki dio mene”.

Izvor: RTCG