Pljevlja su i dalje na listi najzagađenijih gradova u Evropi. Sprovođenja bilo kakvih konkretnih i vidljivih mjera u cilju poboljšanja kvaliteta vazduha i životne sredine još uvijek nema, a po svemu sudeći ih u skorije vrijeme neće ni biti.

Foto: Zagađenje životne sredine u Pljevljima

Pljevljaci i u 2021. godinu ulaze sa starim problemima zagađenja svih segmenata životne sredine, kao što su stalna prekoračenja praškastih materija u vazduhu, prekoračenja smrtonosnog sumpor(IV)-oksida, emisije benzo(a)pirena i drugih opasnih polutanata. Čitav periodni sistem hemijskih elemenata i dalje lebdi u vazduhu nad Pljevljima, a Pljevljaci to sve ravnodušno udišu, razbolijevaju se i nažalost umiru.

Donosioci odluka po navici i dalje obećavaju čistiji vazduh i rješavanje svih problema u skorijoj budućnosti. Što se pak Pljevljaka tiče, oni su potpuno relaksirani jer znaju da takve priče slušaju godinama unazad i da ih ni jedna nova ne može probuditi iz njihove letargičnosti. Naslušali su se čvrstih obećanja i priča, pa znaju da sva obećanja koja su do sada dobijali od donosilaca odluka pred referendume i brojne izbore neće biti ispunjena.

Oni koji su pak očekivali da će nova Vlada i novi ministri donijeti decenijama očekivane odluke o promjenama su se razočarali, jer nema ni najmanjih naznaka de će se izrečena obećanja data Pljevljacima nakon formiranja nove Vlade i kasnijih posjeta Pljevljima i ostvariti.

Novi ministar za kapitalne investicije (Bojanić) javno saopšti da Termoelektranu neće zatvoriti već će, nakon što su joj radni sati i njen životni vijek istekao, pregovorima tražiti nove rokove za njen rad, od strane Evropske energetske zajednice (EEZ) ili bolje rečeno, nastavak za nesmetano i protivzakonito trovanje Pljevljaka bar još koju godinu (2023) – do završetka „ekološke“ rekonstrukcije bloka, koja još nije ni počela, a od urađenih aktivnosti je samo potpisan ugovor sa izvođačem radova.

Dakle, Termoelektrana će raditi „na crno“, bez integrisane dozvole dok su u pregovorima ne dobije „signal“ da nastavi trovanje cijelog jednog područja i građana Pljevalja koji su izgleda i za novu Vladu Crne Gore samo kolateralna šteta.

Ekološki problemi nisu jedini, ali su uzrok drugim društvenim i socijalnim problemima pa i siromaštvu u kojem se ogroman broj građana Pljevalja nalazi. Iako svjesni stanja i situacije u kojem se Pljevlja danas nalaze već duži niz godina, nema pomaka, volje, hrabrosti, nema poboljšanja niti spremnosti da se preduzmu konkretni koraci za rješavanje decenijski dugih ekoloških problema. Pljevljaci su hrabri i ne boje se. Čak ni smrti koja u Pljevljima vreba na svakom koraku, iz vode, iz hrane, čak i iz vazduha. Oguglali. Ne boje se, jer znaju da se već odavno zakasnilo za mnogo toga, za neke naše sugrađane, nažalost je već odavno postalo kasno.

Da li će Pljevlja i dalje biti grad na čiji pomen imena se vezuje isključivo ono što polako odumire i nestaje? Da li će i dalje jedini glasovi koji se čuju iz ovog grada biti glasovi veoma malog broja građana i predstavnika jedne nevladine organizacije koja svake godine u istim mjesecima, vodi bitku za čist vazduh i zdravlje svojih sugrađana?

Da nema sporadičnih saopštenja i rijetkih novinskih naslova koji s vremena na vrijeme pomenu PM čestice i enormno zagađenje, u ostatku Crne Gore zaboravili bi da Pljevlja i postoje.

Od pompeznog i dugog najavljivanja izgradnje drugog bloka kojim se ujedno i zagovaralo konačno rješavanje problema zagađenja se odustalo, pa su Pljevljaci prestali da vjeruju da će se gradnjom još jednog zagađivača i povećanjem potrošnje i sagorijevanja uglja smanjiti zagađenje. Crna Gora je otvorila poglavlje 27, za koje kažu da je najzahtjevnije i najskuplje, pravni okvir u oblasti kvaliteta vazduha potpuno je usaglašen sa zakonodavstvom EU, ali ono što je ključno jeste njegova implementacija i poštovanje uspostavljenih standarda definisanih zakonima i drugim nacionalnim propisima.

Pljevlja su i dalje na listi najzagađenijih gradova u Evropi. Sprovođenja bilo kakvih konkretnih i vidljivih mjera u cilju poboljšanja kvaliteta vazduha i životne sredine još uvijek nema, a po svemu sudeći ih u skorije vrijeme neće ni biti. Danas TE Pljevlja radi bez integrisane dozvole koja je istekla još 13. septembra prošle godine (2020). Integrisana dozvola je data prije dvije godine i dobijeno je 20.000 radnih sati i rok da se u tom periodu uradi ekološka rekonstrukcija postrojenja ili da se isto zatvori. Niti je urađena ekološka rekosntrukcija bloka, niti je TE zatvorena.

Na kraju kao komentar, jedan izvod iz miliona tekstova koje smo napisali i objavili u medijima posljednjih više od dvadeset godina.

Podsjećamo opet na podatke izvještaja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) objavljenog 2016. godine, koji pokazuje značajne ekonomske troškove prijevremenih smrti od zagađenja vazduha. Prema tom izvještaju, Crna Gora gubi ekvivalent od 14,5% svog BDP-a na troškove zbog prijevremenih smrti uzrokovanih zagađenjem vazduha; poređenja radi, Njemačka gubi 4,5%, a Velika Britanija 3,7%. Najnovija zdravstvena statistika WHO pokazuje i da je u 2016. godini Crna Gora zbog zagađenja vazduha imala smrtnost od 78,6 na 100.000 stanovnika, Prema istom izvještaju Pljevlja se opet nalaze na listi najzagađenijih gradova u Evropi uprkos svim pravnim obavezama i standardima koji ograničavaju prekomjernu emisiju zagađujućih čestica.

Iako pomenuti Izvještaj pokazuje rekorde u broju preminulih i bolesnih usljed lošeg kvaliteta vazduha, njega niti ko spominje, niti se neko zbog njega posebno uzbuđuje, posebno ministar za kapitalne investicije koji najavljuje protizakonit nastavak rada TE bez dozvole i bilo kakve odgovornosti prema građanima Pljevalja.

Autor je izvršni direktor NVO Ekološko društvo „Breznica“, Pljevlja

Izvor: Vijesti.me