VOLONTERI GORSKE SLUŽBE SPASAVANJA UPOZORAVAJU DA SE TURISTI ČESTO NE PRIDRŽAVAJU MARKIRANIH STAZA I POZIVAJU NA OPREZ

Planine uzele pet života

Gorska služba spasavanja (GSS) koja broji oko 60 operativaca, koji nijesu plaćeni za taj posao, tokom prošle i ove godine spasila je 49 osoba koja su se izgubila prilikom planinarenja, ali spasa nije bilo za ukupno pet osoba. Kako je Danu kazao načelnik GSS Željko Loncović, crnogorske planine imaju dobro markirane staze, ali je problem zbog kojeg se strada i povređuje to što ih ljudi ne poštuju, već sami kreću nekim novim putevima. Gorski spasioci inače prate i zahtjevnije planinarske ture i trke, ali kažu da imaju problem što nigdje zakonom nije definisana njihova opomena ili upozorenje.

“Imali smo slučaj da je jedan naš član na Durmitoru sreo bračni par sa kćerkom, strance, kako su se poslije podne zaputili prema Medvjedu i rekao im je da je kasno za taj put, da nisu opremljeni kako treba jer su imali patike i šortseve i obične majice, te da se očekuje uskoro i kiša. Oni su mu obećali da neće daleko i da će se brzo vratiti. Međutim, u devet uveče dobili smo poziv za pomoć ispod samog vrha Medvjeda i u ekipi koja ih je spasavala baš je bio čovjek koji ih je upozorio da ne idu. Spasavali su ih tako što su ih užadima spuštali niz planinu i sama akcija je trajala negdje do pola jedan, a na Žabljak su došli oko tri. Mi opomenemo ljude, ali kada ne poslušaju mi smo opet tu da ih spasavamo”, kaže Loncović.

Gorskim spasiocima stotine ljudi duguje svoje živote, a samo prošle godine spasili su 40 ljudi, a ove devet. Nažalost, lani je četvoro stradalo, a ove godine je do sada zabilježena jedna pogibija, koja se desila na Komovima.

Na pitanje koja je crnogorska planina najbezbjednija, a koja najriskantnija, Loncović kaže da se takva klasifikacija ne može napraviti jer je svaka planina opasna ako se čovjek ne prilagodi njoj i ako ode nespreman i posebno ako je potcijeni.

“Planinu morate poštovati”, izričit je Loncović.

Pošto ne možemo klasifikovati planine, ipak možemo njihove posjetioce i to po kriterijumima gorskih spasilaca jer oni najbolje znaju ko se sve zaputi u osvajanje planina.

“Šaroliko je to društvo”, kaže Loncović, dodajući da ima dosta početnika koji nijesu svjesni okruženja i opasnosti u kojoj se nalaze, i koji se ponašaju kao da su u urbanoj sredini, ali ima i ljudi koji su obučeni i spremni, vični planini.

“Nesreće koje se dešavaju vezane su za 3 N, a to su neznanje, neozbiljnost i nepažnja. Što se tiče prvog, ljudi moraju biti donek le obučeni i opremljeni, isplanirati maršrutu, jer svaka tura počinje kod kuće od ranca i opreme. Ipak imamo onda one koji sve znaju, ali ne poštuju planinu. Nedavno smo imali slučaj da su bebu iznijeli na Bobotov kuk, što je vrlo riskantno i neozbiljno. Teća varijanta nepažnja, kada se čovjek opusti i kada mu opadne koncentracija onda se može desiti svašta”, upozorava Loncović.

On navodi da ljudi koji neozbiljno stupaju na planinu često znaju dosta toga o njoj, ali hoće da isprobaju nešto novo i onda zbog toga upadnu uproblem.

“Ne može nikako nikom biti udobno da na Bobotov kuk izađe u papučama, ali postoje ljudi koji se trude i žrtvuju da bi sjutra mogli da kažu baš: “E ja sam izašao na Bobotov kuk u papučama””, konstatuje Loncović.

Loncović ističe da je Durmitor rekorder po broju intervencija za spasavanje jer je na njemu najviše turista. Konstatuje da su staze dobro markirane, ali je problem što ih ljudi ne prate i neće da idu tim putevima.

“Onda zalutaju ili naiđu na neki teren koji je neprihvatljiv i zovu pomoć i očekuju je bilo kad i bilo gdje. Isto tako ljudi se često gube jer kasno krenu, obično poslije podne, pošto se naspavaju, kada je jasno da se ne mogu vratiti tokom sunčeve svjetlosti, a ne ponesu lampu, nego se oslone na mobilni telefon. To je neozbiljan potez i riskantan upozorava”, načelnik Gorske službe spasavanja.

Sačuvati pribranost i pozvati 112

Spasioci savjetuju da u slučaju nesreće na planini sačuvate prisebnost, smirige sebe i druge, zaštitite povrijeđenog i sebe od neposredne opasnosti, kao što je pad, padajuće kamenje, gušenje, hladnoća i vlaga. Takoće, potrebno je pružiti povrijeđenom prvu pomoć u okviru svog znanja i mogućnosti, označiti mjesto nesreće i hitno o nesreći obavijestiti Gorsku službu pozivom na broj 112.

Osnovni cilj Gorske službe spasavanja je pomoć i spasavanje u planinama, na stijenama, speleološkim objektima, i drugim nepristupačnim mjestima kada pri spasavanju treba primijeniti posebno sgručno znanje i opremu.

Gorsku službu spasavanja Crne Gore čine crnogorski alpinisti, speleolozi, planinari, skijaši, ljekari i piloti koji su završili kompleksnu obuku spasavanja ljudi u planinama i osposobili se za sve tehnike gorskog spasavanja, uključujući hilikopterska spasavanja, kao i potrage po nepristupačnim terenima.

Izvor: Dan