Da je planinarenje u Bugarskoj nacionalni sport, što je planinarima iz Crne Gore vodič i govorio u najavama ovih uspona, vidjelo se tokom uspona na Musalu, kada je nevjerovatnih par hiljada planinara krenulo put Musale, kaže Zehra Balić

Na inicijativu i u organizaciji Planinarsko-sportskog kluba “Cmiljače” iz Bijelog Polja, 17 planinarki i planinara iz Crne Gore iz Bijelog Polja pohodilo je planine Vitošu i Rilu u Bugarskoj. Ova odredišta i nijesu tako često u programima aktivnosti planinarskih klubova i društava iz Crne Gore, a poslije svega lijepog što je družina visokogoraca doživjela u Bugarsko,j kažu da bi valjalo češće odlaziti na planine Bugarske. Važnost ove akcije prepoznata je i od strane Planinarskog saveza Crne Gore, pa je u pohodu učestvovao i predsjednik Dragan Bulatović.

– Akcija je bila zamišljena tako da se u četvrtak pristigne u planinarski dom – Hiža Aleko, na 1.840 metara nadmorske visine, na planini Vitoši, koja se maltene proteže do južnog oboda Sofije. Plan za petak bio je da se naši planinari ispenju na sedam vrhova planine Vitoše, viših od 2.100 metara, i da obiđu izvor rijeke Strume, jedne od najvećih pritoka Egejskog mora. Subota je, po planu, bio dan za uspon na vrh Musala, na planini Rili, sa svojih 2.925 metara, najvisočiji u Bugarskoj, na Balkanskom poluostrvu, ali i u krugu prečnika čak 1.000 kilometara oko njega. Za nedjelju, bilo je predviđeno kraće upoznavanje naših planinara sa glavnim gradom Bugarske– priča organizatorka ekspedicije, visokogorka iz Bijelog Polja, profesorica Zehra Balić.

Bugarska poklanja veliku pažnju planinarenju

Ekspediciju koja je boravila u Bugarskoj činili su: Zehra Balić, Tatjana Ivanović, Andrijana Čađenović, Ana Bugarin, Ema Dizdarević, Višnja Bulatović (uzrasta 10 godina), Ivo Bulatović (uzrasta 12 godina), Dragan Bulatović, Saša Popović, Ruzmir Osmanović, Adnan Mušović, Irfan Salković, Nenad Bigović, Radivoje Šuković, Dušan Šćekić, Bajčeta Nedović i Miroslav Dokman.

– Bugarska već stotinak godina sistematski ulaže sredstva u izgradnju i održavanje planinarskih objekata i terena, a planinarenje je uvršteno i u školske programe. To smo i sada vidjeli, gdje su sve staze propisno i pregledno obilježene, ima putokaza, strelica, informacionih tabli. Planinarskih domova i skloništa na planinama Bugarske ima na svaka dva sata hoda. Zaista je ovo primjer za sve zemlje u regionu, ali i mnogo dalje– kazala je Balić.

Ističe da je svakako najatraktivniji dio boravka u Bugarskoj bio uspon na vrh Musala.

– Vrijeme je bilo još i za nijansu ljepše u odnosu na Vitošu. Da je planinarenje u Bugarskoj nacionalni sport, što je planinarima iz Crne Gore vodič i govorio u najavama ovih uspona, vidjelo se tokom uspona na Musalu, kada je nevjerovatnih par hiljada planinara krenulo put Musale. Uspon na Musalu umnogome je olakšan korišćenjem žičare, koja od skijaškog centra Borovec, na 1.315 metara nadmorske visine, izlazi do vrha Jastrebec, na 2.369 metara, za 25 minuta vožnje. Slijedi kraće prilagođavanje na naglo dobijenu visinu, i onda odlazak ka Musali, u tri etape. U prvoj etapi hoda se ravnom dionicom, do planinarskog doma Hiža Musala, na 2.389 metara. Dionica je obična pješačka, ali se svuda unaokolo vide najviši vrhovi Rile, a i Musala. Rila je, inače, planina koja ima više od 100 vrhova visočijih od 2.500 metara, i više od stotinu jezera – gorskih očiju. Upravo se pored nekoliko gorskih očiju prolazi u drugoj etapi, koja je strmija, i vodi od Hiže Musala do skloništa Ledeno jezero, na 2.721 metar nadmorske visine. U vodama Alekovog jezera, savršeno se ogleda vrh Musala, te je u jednom trenutku ovaj vrh i “na nebu, i u vodi”. Konačno, u poslednjoj etapi valja se popeti uz strme padine kamenite Musale, jednom vijugavom stazom, koja će pružiti svima veliku šansu da do vrha i dođu. Tako je i bilo u ovo rano subotnje popodne, kada je nepregledna kolona planinara pristizala na najvisočiji vrh Balkanskog poluostrva. Kuriozitet je da se čak i na fotografisanje na Musali poprilično čekalo u redovima, ispričala je Zehra Balić.

Izvor: dan.co.me