EKONOMIJA

Od sticanja nezavisnosti Crna Gora najviše napredovala u regionu, ali građani ne žive bolje

Od sticanja nezavisnosti do danas Crna Gora je, po pitanju ekonomskih prilika najviše napredovala u regionu. Brojke pokazuju da su plate i penzije rasle u proteklih godina, ali i zaduženje države. Ekonkmski analitičar Predrag Drecun za CdM napominje da se ekonomski napredak mjeri setom ili nizom pokazatelja koji se moraju pažljivo odabrati, uzimajući u obzir specifičnosti Crne Gore.

“Broj zaposlenih je stabilno rastao. Nezaposlenost se opire, ali se ipak drži pod kontrolom. Izgrađeno je stanova toliko da je danas više stambenih jedinica nego potrodičnih domaćinstava. Turizam je u ekspanziji. Dosta toga se poboljšalo. Ima dosta pokazatelja sa izrazito pozitivnim trendovima. Nažalost ima ih mnogo i sa negativnim. Smatram da je poltička nezavisnost otvorila šanse, tj. vrata investicijama, a to znači i boljoj valorizaciji ekonomskih potencijala. S druge strane, domaće tržište se smanjilo pa je to izazvalo određene probleme koji nijesu riješeni adekvatno. Ostala nam je ogromna uvozna zavisnost od Srbije, i nažalost nije ništa utrađeno da se ona smanji. Čak smo i svjesno forisrali uvoz iz Srbije na uštrb naših potencijala (voda, mlijeko, meso…)”, jasan je on.

Drecun napominje kako je Crna Gora mali sistem, a to znači i pun rizika. Tržište je plitko, i ne daje pouzdane podatke za adekvatne analize. Jedan igrač na tržištu može da poremmeti konkurenciju.

“Zarade su porasle (prosječne) sa 243 eura 2006. godine na 513 eura 2018. godine. BDP isto tako. Sa 2,1 milijarde eura na oko 4,5 mlijardi eura u 2018.godini. Međutim, ukoliko pitate građane da li žive duplo bolje, dobićete negativan odgovor. To znači tri stvari, prvo da je inflacija uradila svoje, drugo da je politika raspodjele antisocijalna, i treće da je prosjek prevarna metoda iskazivanja ekonomskih agregata. Straneinvesticije su varirale, a to govori da smo izuzetno elastična ekonomija na određene egzogene promjene, što naravno nije dobro”, ocjenjuje ekonomski analitičar.

Dodaje da je u ovom periodu putna infrastruktura poboljšana, ali, kako tvrdi, trebalo nam je desetak godina da započnemo auto put, a Slovenija je za deset godina od sticanja nezavisnosti već imala urađenu autoputnu mrežu, uzduž i poprijeko.

“Otvorili smo nekoliko vjetrenjača, ali zato nije jednu hidrocentralu, od nekoliko najavljivanih. Godine 2012. Ministarstvo ekonomije je najavilo da ćemo do 2109. godine imati dvije nove hidrocentrale na Tari i Morači, te i novi blok TE Pljevlja, tj. da ćemo imati pozitivan energetski bilnas. Od svega toga napravili smo samo kabal do Italije, ali puni ekonomski smisao dobiće tek kad postanemo izvoznik struje. 40 godina vodimo jalove priče o energiji, tako da nam je najveći problem danas cijena struje, a kad bi iskotistili potencijale, mogla bi da bude vrlo simbolična cijena kwh”, kaže sagovornik CdM-a.

Prema njegovim riječima, realni sektor je zapostavljen. I dalje smo, dodaje, neto uvoznici hrane i vode, što je, smatra on, na granici neodgovornog ponašanja prema sebi.

Upozorava Drecun da je uništena proizvodnja da bi se na lokacijama velikih proizvodnih pogona gradili stanovi i poslovni prostori za uslužne djelatnosti, među kojima dominiraju kafići. Deficit u robnoj razmjeni je u posljednjoj deceniji porastao za 1,1 milijardu eura.

“Sivo tržište je i dalje modus vivendi za veliki broj malih preduzetnika, kao ostatak iz doba blokade OUN. Intersantno je da rast u turizmu i građevinarstvu ima mnogo negativnih reperkusija na našu ekonomiju. Povećava se trgovniski deficit, jer više gostiju znači i više uvoza, umjesto da turizam bude naš nevidljivi izvoz, on više doprinosi ekonomijama Srbije, BiH, i Turske nego nama samima. Čak i radnu snagu uvozimo. Osnovali smo desetine visokih škola koje proizvode uglavnom menadžere opšte prakse, pa nam fali zanatlija, pekara, kuvara, somiliejra…”, jasan je Drecun.

Kaže da je monetarni sistem uglavnom bio stabilan od 2006. godine, uz probleme sa pojedinim bankama.

“Tu vidim šansu Crne Gore. Naša država treba da bude finansijski centar Jugoistočne Evrope kao što je Luksemburg na zapadu. Depoziti u crnogorskim bankama su daleko ispod BDP-, a trebalo bi da bude obratno, kao na Malti, Luksemburgu, Kipru. Tu vidim šansu, ali smo prilično spori, i mnogo slušamo tuđu pamet, koja je najčešće u službi tuđih interesa”, naglašava sagovornik CdM-a.

Na pitanje je li danas, sa ekonomskog stanovišta, Crna Gora na pravom putu, Drecun napominje da jeste urađeno dosta toga, i radi se trenutno auto put, kapitalna investicija za buduće generacije.

“Međutim, nijesam siguran da smo na pravom putu, jer nemamo strategiju razvoja. Neoliberali su nematnuli koncept da su strategije u stvari miješanje u tržište i mi smo se prepustili tržištu, iako nas ono surovo kažnjava. Kad budemo imali stabilan trend povećanja pokrivenosti uvoza izvozom, trend smanjenja spoljnotrgovinskog deficita, trend rasta stranih investicija, kad budemo imali zatovrene bilanse hrane i energije, tada ću smatrati da smo na pravom putu. Sad smo negdje na prilazima tom glavnom putu, ali bez dovoljno hrabrosti da ekonomiju usluga zamijenimo ekonomijom realnog sektora. Nema ni političkog konsenzusa u vezi sa ekonomskim konceptom države. A to stvara izglednu nestabilnost i odvraća investiture. Valjalo bi i na tome poraditi, tj. podići nivo svijesti aktera političke scene”, zaključio je Drecun.

Izvor: CDM