Namirnice bez deklaracije ne treba kupovati, a one iz uvoza moraju biti prevedene.

Jedna od važnih stvari koju svaki potrošač treba da ima na umu prilikom kupovine bilo koje robe, a posebno hrane je deklaracija. Ona je skup svih informacija o nekim proizvodima koje je proizvođač dužan da istakne.

Deklaraciju treba da ima svaki prehrambeni proizvod koji se nalazi u prometu i ona treba da se nalazi na pakovanju prehrambenog proizvoda.

Namirnice bez deklaracije ne treba kupovati, a one iz uvoza moraju biti prevedene.

Podaci na deklaraciju ne mogu biti takvi da potrošača dovode u zabludu u pogledu porijekla, sastava, neto količine, roka upotrebe, načina izrade ili proizvodnje namirnice.

Na deklaraciju nekog proizvoda treba obratiti pažnju na tri stvari:

  1. sastojci i rok trajanja proizvoda – ako proizvod ima više od  pet sastojaka bolje ga je izbjegavati, kao i proizvode koji imaju rok trajanja duži od pet godina (u takvim proizvodima ima dosta vještačkih sastojaka koji nisu  previše zdravi)
  2. razumijevanje termina koji se navodi na deklaraciji – ako potrošaču nije poznato ime nekog sastojka poželjno je izbjegavati proizvod koji ga sadrži, jer proizvođači često upotrebljavaju alternativne nazive sastojaka koje ljudi ne žele da jedu

da li je dodat šećer ili neka zamjena za šećer – ako se šećer nalazi među prva četiri sastojka navedena u deklaraciji, ima ga u velikim količinama,više od 10 grama šećera na 100 grama mase.

Svaka deklaracija treba da sadrži – naziv proizvoda, naziv i sjedište proizvođača, naziv zemlje porijekla, naziv i sjedište uvoznika, količinu i sastav proizvoda, datum proizvodnje, rok trajanja, način upotrebe, održavanje i čuvanje proizvoda i upozorenje o mogućim rizicima.

Izvor:Vijesti