Misija Svetog Stefana i Miločerskog parka je od samog početka razvoja turizma u Crnoj Gori bila jasno određena. Ovaj jedinstveni prirodni ambijent sa autentičnim ribarskim selom još je davnog 13. jula 1960. postao ekskluzivni turistički kompleks, koji je u globalnim razmjerama promovisao Crnu Goru i tadašnju Jugoslaviju i postao destinacija za svjetski džet-set, piše za Pobjedu bivši ministar turizma Predrag Nenezić.

Sudionici tog vremena svjedoče o poznatim gostima, o brojnim nagradama, kao i o onoj tada najprestižnijoj, Zlatnoj jabuci iz 1972. godine. Samo iz Amerike je u prosjeku Sveti Stefan posjećivalo 120 grupa godišnje, a plaćalo se uglavnom u dolarima.

REVITALIZACIJA

Ono što se ne pominje često, a svakako se jasno da zaključiti, jeste činjenica da su ovi hoteli oduvijek bili ekskluzivni, a pripadajuće plaže bile dominantno u hotelskom režimu u periodu tokom kojeg su hoteli bili otvoreni. Samo tako se i mogao postići ekskluzivitet i prestiž ovog jedinstvenog grada hotela, Miločera i pripadajućeg prostora sa plažama.

Turbulentne devedesete godine prošlog vijeka ostavile su trag i na Svetom Stefanu. Nemogućnost ozbiljnijih ulaganja u održavanje i, posebno, investicije koje bi omogućile da ovaj kompleks održi korak sa najprestižnijim svjetskim destinacijama, učinile su da Sveti Stefan dočeka početak novog milenijuma na nivou prosječnog hotela, kojeg su inostrani turoperatori reklamirali u svojim katalozima kao hotel sa tri zvjezdice i u kojem su prosječne cijene noćenja pale za više od deset puta u odnosu na nekadašnje slavne sedamdesete i osamdesete godine prošlog vijeka. Tako da su tur-operatori iz Velike Britanije, na primjer, sedmodnevni boravak u hotelu Sveti Stefan nudili za manje od 500 funti.

DOLAZAK AMANA I MEĐUNARODNA PODRŠKA

Zbog toga je tadašnja Vlada Crne Gore odlučila da raspiše međunarodni tender, koji je trebalo da ispuni dva cilja. Da obezbijedi partnera koji će realizovati investiciju, ali i brend koji je u novom vremenu bio apsolutno neophodan kako bi Sveti Stefan ponovo zablistao na globalnoj mapi. Koliko je važna bila potpuna rekonstrukcija, govori i podatak da je prosječna veličina dvokrevetne sobe iznosila 25 m², što je i tada već bilo daleko ispod zahtijevanog standarda za sobu u hotelu kategorije pet zvjezdica.

Međutim, ispod površine, još veći problem je bila zastarjela, odnosno izraubovana infrastruktura. U prilog tome idu i izvještaji i obimna foto dokumentacija koja svjedoči o tadašnjem stanju turističkog kompleksa.

Nakon uspješno provedenog tenderskog postupka – u kojem su savjetnici Vlade bili renomirani međunarodni eksperti iz te oblasti, uključujući i vrhunskog eksperta angažovanog od strane USAID-a, odnosno američkog naroda – krajem januara 2007. godine potpisan je ugovor o zakupu i investiranju, kako bi se dostigao standard usluge koju svojim gostima pruža Aman Resorts. Sklapanjem ugovora ispunjena su oba cilja, a potpisivanju ovog dokumenta u Vili ,,Gorica“ prisustvovali su najviši zvaničnici američke ambasade.

INVESTICIJA I UTICAJ NA TURISTIČKU PONUDU

Ugovorom je, između ostalog, obezbijeđena visoka investicija od strane zakupca ostrva, zadržavanje svih zaposlenih i visoka godišnja renta. I uspjeli smo dovesti svjetski brend Amanresorts u Crnu Goru. Kakav je to uspjeh bio ilustruje činjenica da je te godine renomirana svjetska kompanija Zagat, koja se bavi ocjenom kvaliteta u turističkoj industriji, rangirala Aman Resorts na prvo mjesto na svijetu, ispred lanaca hotela Four Seasons i Mandarin Oriental.

Direktni finansijski efekti ovog aranžmana govore dovoljno. Do početka ove godine u kompleks je uloženo preko 70 miliona eura, plaćeno je 21,5 miliona za zakup, i a više od 22 miliona eura poreza i doprinosa uplaćeno je u državnu kasu. Sve ovo potvrđeno je nalazima tri međunarodne revizorske kuće. Do sada je u ovom ekskluzivnom kompleksu bilo zapošljeno i do 50 odsto više ljudi nego ranije, a jasno je da su indirektni efekti mnogo veći.

Takođe, ne smijemo zanemariti i još jednu činjenicu. Poslovanje Amana je bez ikakve sumnje doprinijelo da poraste vrijednost nekretnina, ali i cijene usluga na širem prostoru Crnogorskog primorja. I tada sam rekao, a danas sa sigurnošću mogu reći da smo dolaskom brenda Aman mnogo dobili i pozicionirali Crnu Goru na listu najtraženijih investicionih destinacija. Nakon Amana, Porto Montenegro, Luštica Bay i Porto Novi su doveli druge renomirane brendove kao što su One&Only, Regent, Chedi itd. Tu je čitav niz manjih, izuzetno kvalitetnih hotela, čime se ubrzano mijenja struktura u korist osnovnog turističkog smještaja, hotela.

Važno je sve ovo imati u vidu, iako vjerujem da većina građana i turističkih radnika dijeli moje mišljenje i ocjene u vezi značaja brenda Aman Resorts za Sveti Stefan, Budvu i ukupnu turističku industriju u Crnoj Gori.

EKSKLUZIVITET

Međutim, moramo se vratiti na početak priče.

Ekskluzivitet ove turističke ponude ne može se postići bez hotelskog režima na plažama, kao i bar jedne plaže isključivo rezervisane za hotelske goste.

Aman, kao i većina brendova najviše klase zahtijevaju potunu privatnost svojih gostiju što je i slučaj u njihovim ostalim resortima. To je bio veliki i naizgled nepremostiv problem i tokom prvobitnih pregovora još 2005. i 2006. godine.

Na kraju je napravljen kompromis – da sve staze u Miločerskom parku kao i ugostiteljski objekti ostanu u režimu javnog korišćenja, a da samo Kraljičina plaža bude rezervisana isključivo za potrebe Amanovih gostiju, uz uslov da se napravi zaobilazna staza iza današnjeg SPA objekta, kako se ne bi prekidalo šetalište od ostrva do Pržna. To je bio minimum potreban za funkcionisanje Amana kao najekskluzivnijeg hotelskog brenda na svijetu.

Siguran sam da prisustvom ovog brenda u komšiluku i mještani i Budvani dobijaju mnogo više, nego zahtjevom da se plaža učini svima dostupnom. Dakle, kao što su nekada čuveni gosti poput princeze Margaret, Jurija Gagarina, Sofije Loren ili Elizabet Tejlor imali privatnost, danas se to u ovakvim hotelima mora obezbijediti planetarno poznatom Dejvidu Bekamu, slavnom Robertu de Niru ili Selmi Hajek. Da li bi Đoković ovdje organizovao vjenčanje da nije imao perfektnu uslugu i garantovanu privatnost?

Dakle, nije Aman iz kaprica ili nekih drugih skrivenih razloga odlučio da ove godine ne prima goste, već mu je uskraćeno da obezbijedi bar minimalne uslove, bez kojih ovaj hotelski operater prosto ne može funkcionisati i pružiti uslugu, koju očekuju njegovi gosti na Svetom Stefanu, a koja se podrazumijeva u svih ostalih 32 hotela ovog najprestižnijeg operatera širom svijeta.

I nijesu to standardi samo ovog hotelskog brenda, koji je svih posljednjih godina, i pored sve jače konkurencije u ovom luksuznom segmentu, i dalje u samom svjetskom vrhu, nego bar još dvadeset njih rangiranih iza Amana na globalnom nivou.

TOP TEN

Praktično nema renomiranog svjetskog medija i specijalizovanog časopisa koji nije pisao u superlativu o hotelu Aman Sveti Stefan.

I krajem prošle godine, tačnije u decembru 2020, svjetski priznati The Luxury Traveler Expert objavio je listu 10 najboljih hotela na svijetu i na toj listi Aman Sveti Stefan je zauzeo šesto mjesto. A Luxury Travel Intelligence je pretprošle godine rangirao Aman Resorts na prvo mjesto, a ove godine na drugo mjesto na globalnom nivou u konkurenciji stotina drugih brendova i desetina hiljada hotela.

Da li ima vremena da se nešto promijeni, ne znam. Ali, znam da je, uz prethodno stvaranje povoljnog i stabilnog ambijenta za poslovanje, zahvaljujući znatno premašenoj ugovorenoj investiciji i hotelskom lancu Aman Resorts, Crna Gora napravila fantastičan uspjeh i u kratkom roku se pozicionirala na turističkoj mapi elitnih destinacija.

BEZ PRAVA NA GREŠKE

I nemam dilemu da bi odlaskom Amana reputacija Crne Gore kao atraktivne turističke i investicione destinacije bila, najblaže rečeno, žestoko narušena na duži rok. I da bi u kratkom roku negativne posljedice osjetila naša cjelokupna turistička privreda.

Više nemamo pravo na greške. Dosta smo ih napravili i u turizmu, ne vodeći računa o oskudnosti najvažnijeg resursa, prostora. Žal za ,,zlatnim osamdesetim“ crnogorskog turizma i dalje je prisutan, iako, srećom, sve manje. Bez šire elaboracije, krajem osamdesetih prošlog vijeka, samo u Budvi, u strukturi smještajnih kapaciteta kampovi i odmarališta su učestvovali sa 47 odsto, a privatni smještaj sa dodatnih 35 procenata. Svaki komentar je suvišan.

Crna Gora se još 2001. godine, usvajajući masterplan, odnosno strategiju razvoja ove privredne grane, opredijelila za razvoj visokokvalitetnog i održivog turizma. To je jedini primjeren način ekonomskog korišćenja jedinstvene raznolikosti prirodnih ljepota i kulturnog nasljeđa u našoj maloj prelijepoj državi.

Zato su nam potrebni hoteli. I sa tri zvjezdice. I sa četiri zvjezdice svakako. Cilj mora da bude ostvarenje što većih koristi, uz što manje korišćenje resursa. Ali, prije svega nam treba Aman, One&Only, Regent, Chedi i ostali svjetski brendovi, koji otvaraju prostor za sve više visokokvalitetnih manjih hotela koje gradi domaći kapital i kojima upravlja domaće znanje.

A privatni smještaj može samo imati koristi od toga. U konačnom, na dobrobit i u funkciji rasta životnog standarda i kvaliteta života svih naših građana.

Izvor: RTCG