Čuli ste već da neko vazda hvata zjala/zjale ili prodaje zjala (ili zjake), kada dangubi i ne radi ništa specijalno. A šta su ta zjala koja se mogu hvatati i prodavati? Zjalo je riječ srednjeg roda koja označava usta, usni otvor ili čeljust, a u sekundarnom značenju ponor, ambis, prazninu. Onaj koji prodaje zjala zapravo ne prodaje ništa do jednu veliku prazninu ili ništavilo, pa samim tim provodi vrijeme ne radeći ništa, besposliči ili zaludniči. Otuda nam i glagol zjakati u značenju uludo provoditi vrijeme i blenuti (u prazno, kao u ambis) i imenice zjakalo i zjakan – onaj koji beskorisno provodi vrijeme, odnosno zjaka – pokr. glupača, luda.

U vezi sa zjalom je i glagol zijati – držati otvorena, razjapljena usta, odnosno blenuti, zuriti, dangubiti, a onaj ponor i ambis iz definicije zjala možemo dovesti u vezu i sa glagolima zjapiti, razjapiti (npr. upravo čeljust). Praslovensko zijati (ili zjati) može se dovesti u vezu sa glagolom zevati (prasl. *zijati, *zěvati), koji u sekundarnom značenju takođe znači ljenčariti, traćiti vrijeme i sl.

Tako dolazimo do naslova našeg članka – ispostavlja se da onaj što hvata ili prodaje zjala zapravo u isto vrijeme i zijeva i provodi vrijeme beskorisno i uludo.

Izvor: Cdm.me