Savjetnica gradonačelnika Podgorice Draženka Božović ovog četvrtka predlaže naslove za čitaoce portala Antena M. Da ima moć, oživjela bi, kaže, Mešu Selimovića, kako bi nastavio da piše. Posljednjih godina najviše čita dječiji repertoar sa kćerkicom Unom. Iznova se oduševljava Ježevom kućicom od Branka Ćopića. Kao bivši student novinarstva obožava da čita. Evo preporuke Draženke Božović.

                                                                                          ***

Erih From- “Umijeće ljubavi”

„Ako istinski volim nekog čovjeka, volim sve ljude, volim svijet, volim život. Mogu li reći nekome: „volim te“, znači moram biti sposoban da kažem „volim u tebi svakoga, volim pomoću tebe svijet, volim u tebi i sebe.“ U svom jednostavnom djelu From definiše ljubav kao umijeće kojim se može ovladati. Takvo revolucionarno shvatanje suprotstavljeno je većinskom shvatanju koje zastupa ideju ljubavi kao emocije, odnosno prijatnog osjećanja koje obuzme čovjeka, i to samo pod uslovom da ima sreće da pronađe pravu“ osobu. Djelo je takođe i kritika kapitalizma i savremenog čovjeka koji sve pretvara u robu i profit.

Isak Baševis Singer – “Rob” 

Možda danas aktuelnija nego ikad, knjiga govori o drugačijem i drugom, o ljubavi između različitosti, o oslobađanju koje vodi u novo ropstvo – okove sopstvene vjere i naroda.

Karlos Ruiz Safon – “Sjenka vjetra”

„Čudesno… majstorski napisano… Sjenka vjetra je u krajnjoj liniji ljubavno pismo upućeno književnosti, namijenjeno čitaocima koji su strastveno zaljubljeni u pripovjedaštvo onoliko koliko i njen mladi glavni junak.“

Milova Đilas – “Nova klasa”

Besudna zemlja je Đilasovo djelo koje bi trebalo pročitati prije Nove klase, kako bi shvatili, iz načina odrastanja, mentaliteta I prilika mladog Đilasa, njegove političke, ekonomske, društvene stavove iznijete u Novoj klasi. Posebno je fascinantna zbog vremena u kome je nastala, kao otvorena kritika društva iznutra, kritika samog sebe, sociološki dokument ili “komunizam u praksi” kako je opisuju, svjedočanstvo o stvaranju nove klase u besklasnom društvu… Tumači se na razne načine, ali je vrijedi pročitati.

Momo Kapor -“Una” 

Da li je Unu i Kapora potrebno posebno predstavljati? Ili da li bi trebalo predstaviti čuvenog profesora Babića koji je svoju Unu sreo u jesen, simboličnu jesen svog života, kada se više ne bavi pobunama i kritikama, i kad mu je sarkazam stil života. Onda upozna Unu. Unu koja izaziva, šokira, kojoj ni samo nebo nije granica. U vrtlogu avanture, zagrižena za život, postala je njegova suština i nasušna potreba, izbavljenje iz svijeta osrednjih i sredovječnih, njegova karta za paralelnu stvarnost…

Izvor: AntenaM