Desetine hiljada ljudi moralo je da umre prije nego što je prihvaćena izmjena u ishrani koja je spasila društvo.

Godine 1877. japanski car gledao je kako njegova rođaka, princeza Kazu, umire od bolesti zvane ‘kakke’. U pitanju je bilo medicinsko stanje od kojeg otiču noge, a govor se usporava. Paraliza je česti propratni simptom bolesti, a ni smrt nije pretjerano rijetka pojava, najčešće zbog zastoja srca.

Kako piše portal Atlas Obscura, car Meiđi bolovao je od iste bolesti skoro cio život. Zbog toga je ulagao ogromne količine novca u pronalazak lijeka.

Misteriozna bolest toliko je uzela maha, da je u to vrijeme doveden u pitanje opstanak ne samo cara, već i njegove porodice, i čitave japanske vladajuće klase. Naime, velika većina bolesti pogađa siromašne, ali ‘kakke’ je bila bolest bogatih. U Tokiju je bila toliko rasprostranjena, da je dobila kolokvijalni naziv ‘Edo wazurai’ (bolest grada Edo, stari naziv za Tokio).

Godinama kasnije, ispostavilo se da je ‘krivac’ bio je običan polirani bijeli pirinač, tada statusni simbol u Japanu.

U pitanju je izbijeljena verzija ove namirnice, koja prolazi kroz dugotrajan proces i zahtijeva mnogo uloženog rada i truda. Čak i uz moderne mašine relativno je teško oguliti čvrstu spoljašnju opnu zrna pirinča, a upravo zbog visokih troškova proizvodnje samo su bogati Japanci jeli bijeli pirinač, neki od njih i isključivo tu namirnicu.

Bolest nije bila poznata u Japanu, niti je postojao lijek za nju, pa su brojni ljudi pribjegavali raznim alternativnim metodama. Pojedini ljekari prvo su govorili pacijentima da moraju da jedu specifičnu hranu, drugi su palili sušeni divlji pelin kako bi podstakli cirkulaciju. Ponekad se dešavalo da ljudi potpuno slučajno uspiju da pomognu oboljelima.

Jedan ljekar preporučio je pacijentima da se bar nakratko odsele iz Tokija, pa su oni bili prisiljeni da jedu neprerađeni pirinač jer bijeli nije bio dostupan.

Izvor: Cdm.me