Te stvari su svima iz Savjeta – a pogotovo gospodinu Jokiću, predsjedniku Savjeta – morale da budu jasne prije nego što su postali članovi Savjeta. A najsmješnije je što se Aleksandar Dajković – generalni direktor Direktorata za kulturnu baštinu – ujedno i član Savjeta – nije pojavio na konstitutivnoj sjednici Savjeta

Razni belji pravat deca, site ke gi papa meca
Leb i Sol, “Skopje”, Kao kakao (Jugoton, 1987.)

Tvoj tekst, veli, od prošle subote…

E, rekoh?

Osjećam da si htio nešto da kažeš o HIA – Heritage Impact Assessment – o Procjeni uticaja tzv. prekomjerne gradnje, prije svega – i uopšte gradnje i mostogradnje – na Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora (PiKIPK), ali kao da si se predomislio u jednom trenutku?

Može se reći i da sam se predomislio. Draže bi mi bilo da si rekao da osjećaš da sam bio rezervisan, ali dobro.

I?

Što ‘I’?

Zašto si bio rezervisan?

Ne pripada mi – obzirom na moj status u društvu, odnosno u javnosti, odnosno u Vijestima – da iznosim eksplicitne stavove. Nemam u poziciji da zamahnem, ako se razumijemo. Nemam prostora za zamah. Moraš uzeti u obzir i da se ta moja mala priča o HIA ne dešava na naslovnoj strani Vijesti. Ne dešava se ta pričica čak ni na naslovnoj strani ART Vijesti. Mi govorimo o dešavanju na devetoj strani – koja nije čak ni posljednja strana ART Vijesti. Nisam čak ni fenjeraš. Sadržaj, u to ime, prilagođavam okolnostima. Poštujem Vijesti, poštujem sebe, poštujem činjenice, poštujem publiku…

Neki ljudi kažu da čak i sa tih – nezavidnih pozicija – uspijevaš da mnogima pljuneš u pljat?

Nikad mi nije bila namjera da pljujem u pljatove. Ako je neko, nekada, sadržaj devete strane ART Vijesti doživio i na taj način, žao mi je. Ako su moji svesrdni pokušaji da pojedinim ljudima ukažem na njihove greške tumačeni kao pljuvanje u njihove pljatove – kako onda da tumačimo njihove greške? Kao pljuvanje u pljat struke? Ili pljuvanje u pljat institucija? Ili pljuvanje u pljat Države CG? Možda čak i kao pljuvanje u vlastiti pljat? Ili je riječ o pljuvanju općenito, što bi rekli Hrvati?

OK, veli, hajde da probamo ovako: pozvao te glavni, na primjer, i traži od tebe stranu teksta – do 7.000 karaktera, sa proredom – o HIA za Područje Kotora. Kaže da je to aktuelna tema, kaže da je na kolegiju odlučeno da se nagazi u tom pravcu, a kako niko tu temu ne poznaje bolje od tebe… itd. Kako bi reagovao? Što bi napisao? Koji je, dakle, tvoj stav o HIA?   Polako prijatelju, rekoh. Prvo, nikad mi se glavni nije obratio u ovih… 14 i kusur godina… zar je moguće da je toliko prošlo, svaki put se iznenadim… kao što ni ja nikad nisam oslovio njega, odnosno njih – bilo ih je više. Možda jesam jednom, ili dva puta, ali ne po pitanju dešavanja na devetoj strani ART Vijesti – deveta strana je od starta funkcionisala savršeno – nego po nekim drugim pitanjima, takođe od javnog značaja, da ne bi bilo zabune…

Ali u Vijestima…

Vijesti na stranu, za sad, molim te. Da si me pitao kako bih se postavio da su mi se obratili ovi što se bave monitoringom medija – ili ovi iz EU što se bave monitoringom dešavanja na društveno-političkoj sceni CG, a u ime podsticanja demokratskih procesa – jer HIA je, da se razumijemo, prije svega i iznad svega političko pitanje, pa tek onda kulturološko – u CG su sva pitanja, prije svega i iznad svega, politička pitanja – i da su tražili od mene ozbiljnu analizu problema naslovljenog HIA – i da su pomenuli pristojan honorar – i da su bili voljni da uplate avans na moj račun – mislim da bih se, za početak, obratio istituciji naslovljenoj Die Rheinisch-Westfälische Technische Hochschule Aachen – ili, konkretno, instituciji naslovljenoj Institut für Städtebau und Landesplanung pri RWTH Aachen.

Zašto baš njima?

Potonja institucija je bila angažovana, davne 2009. godine, od strane tadašnjeg Ministarstva turizma i zaštite životne sredine i tadašnjeg njemačkog Gesellschaft für Technische Zusammenarbeit (GTZ, Organizacija za tehničku saradnju), na izradi dokumenta naslovljenog Studija o vizuelnom uticaju predloženog Mosta Verige u Boki Kotorskoj – objavljenog 2010. godine. Zanimalo bi me, konkretno, što gospoda iz Ahena misle o pomenutoj HIA – ne sumnjam da su je dobro pročešljali,

Vidiš ti…

Zatim bih se obratio uvaženom gospodinu Svetislavu G. Popoviću, dekanu Arhitektonskog fakulteta (koji je, ispred Univerziteta CG – Arhitektonskog fakulteta, predvodio tim koji stoji iza HIA, odnosno dokumenta naslovljenog Procjene uticaja na baštinu – a ispod, sitnim slovima – za Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora), lakim pitanjem:

Ako znamo da je urbanističko i prostorno planiranje u Njemačkoj na vrlo visokom nivou – na najvišem nivou, ako ćemo pravo – zašto gospodine Popoviću, vjere vam vaše, niste angažovali Njemce, pomenutu ekipu iz Ahena – gospodina Klosa (Michael Kloos), konkretno – na izradi Procjene uticaja na baštinu?

I još jednim pitanjem – još lakšim:

Obzirom da je čitav poduhvat izrade HIA pokrenut upravo na odlučan zahtjev (strongly requests) UNESCO – znate li, molim vas, što je to UNESCO Chair Network, ili Mreža UNESCO katedri?

Impresioniran sam, veli, definitivno – ali me ipak zanima, opet ti kažem, tvoj stav vezano za HIA?

Ti bi htio da procijenim uticaj HIA na buduća dešavanja u zoni PiKIPK? U ovom kritičnom trenutku?

Otprilike.

Ne bih izlazio sa generalnim stavom ovom prilikom. Sačekajmo da se oglasi UNESCO. Podsjetio bih te, takođe, da je u prošli utorak – 16. januara – održana konstitutivna sjednica Savjeta za upravljanje PiKIPK – koji je imenovala Vlada CG, negdje sredinom septembra – i da je tom prilikom istaknuto da je zaštita PiKIPK “vrhunski nacionalni interes”, te da bi daljnja neplanska i prekomjerna gradnja u  PiKIPK mogla ugroziti status PiKIPK na UNESCO Listi svjetske baštine.

Ma nemoj…

Na stranu što je Savjet na konstitutivnoj sjednici razmotrio HIA – govorim o 276 strana – i što je pozvao autore HIA da prisustvuju narednoj sjednici Savjeta, ne bi li članovima Savjeta nekako približili mehanizme primjene HIA – jer je mnogo tu nejasnoća…

Ma je li moguće, veli, da članovima Savjeta za upravljanje PiKIPK nisu jasni mehanizmi primjene HIA? Čini mi se i da je (barem) jedan od članova Savjeta – gospodin Ilija Lalošević, ekspert, konkretno – bio i u ekspertskom timu koji stoji iza HIA? Zar se ne podrazumijeva da je Savjet trebalo da razmotri HIA – i da se izjasni o HIA – prije nego što je HIA poslata na adresu UNESCO? Rok za slanje je bio 1. decembar. I je li izašao neko ispred Ministarstva kulture da potvrdi da je HIA poslata? Znamo li, ako je HIA stvarno poslata, kada će se UNESCO izjasniti o njoj?

Naravno da je Lalošević učestvovao u izradi HIA, rekoh, ali izgleda da Savjet hoće da vidi baš dekana Popovića, u svojstvu rukovodioca tima, kao i ostale eksperte – ne bi li im dekan i eksperti pojasnili ono što je trebalo da je svima odavno jasno. Te stvari su svima iz Savjeta – a pogotovo gospodinu Vladimiru Jokiću, gradonačelniku Kotora i predsjedniku Savjeta – morale da budu jasne prije nego što su postali članovi Savjeta. A najsmješnije je, ako mene pitaš, što se Aleksandar Dajković – generalni direktor Direktorata za kulturnu baštinu – spiritus movens operacije HIA, a ujedno i član Savjeta – nije pojavio na konstitutivnoj sjednici Savjeta.

I veliš da sačekamo…

Da sačekamo, rekoh, biće tu još priče – i to, bojim se, nevesele…

Izvor: Vijesti.me