Lav Nikolajevič Tolstoj je bio ruski pisac, najpoznatiji po romanima “Rat i mir” i “Ana Karenjina“, koji se smatraju najvećim romanima realizma. Pored romana, pisao je i pripovjetke, eseje i dramske komade. Bio je veliki moralista i poštovalac društvenih reformi, a mnogi ga smatraju najboljim piscem na svijetu.

Kasnije je postao strastan anarhista i zalagao se za mir. Njegove nenasilne ideje o otporu izražene su u nekim njegovim djelima, prije svega u djelu Carstvo Božje u tebi, koje je imalo veliki uticaj na važne ličnosti 20. vijeka, kao što su Martin Luter King i Mahatma Gandi.

Pred vama su zapisi iz dnevnika Lava Tolstoja.

“Svaki čovjek je dijamant, koji može da očisti i ne očisti sebe, u mjeri u kojoj je očišćen, kroz njega svijetli vječno svijetlo, prema tome, djelo čovjeka nije da se trudi da svijetli, već da se trudi da očisti sebe”.

(Knjiga zapisa – 13. mart 1890.)

“Ako se nema snage da se gori i izliva svjetlost, tada je barem ne treba zaklanjati”.

(Krug čitanja)

“Jedna od najčešćih zabluda je kada sudimo o ljudima da su dobri, zli, glupi, pametni. Čovjek teče, i ima sve mogućnosti: bio je glup – postao je pametan, bio je zao – postao je dobar i obrnuto. U tome je veličina čovjeka. Zbog toga ne treba suditi o čovjeku. Vi ste ga osudili, a on je već postao drugačiji”.

( Dnevnik – 1898.)

“Ja bih bio najnesrećniji čovjek, da nijesam našao ciljeve svog života – ciljeve opšte i korisne”.

(Dnevnik – 1847.)

“Zamisli, da je cilj života – tvoja sreća, i život je tada žestoka besmislica. Prihvati to, što ti govori mudrost ljudska, i tvoj razum i srce tvoje: da je život služenje tome, ko je poslao tebe u svijet, i život tada postaje stalna radost”.

(Krug čitanja)

“Najsrećniji periodi mog života su bili samo ti, kada sam cio život davao služenju ljudima. To su bile: škole, posredovanje, religiozna i od gladi pomoć”.

(Dnevnik – 1901.)

“Prvo i najvažnije znanje, koje je potrebno, prije svega, predavati djeci i odraslim koji uče je odgovor na vječna i neizbježna pitanja, koja se javljaju u duši svakog čovjeka koji dolazi svijesti. Prvo: ko sam ja i kakav je moj odnos prema beskonačnom svijetu? I drugo, proizilazi iz prvog: kako da živim, šta da smatram uvijek, pri svim mogućim uslovima, dobrim, i šta uvijek, pri svim mogućim uslovima, lošim?”

(O vaspitanju)

“Ljudi su kao rijeke: voda je u svima jednaka i uvijek jedna te ista, ali svaka rijeka biva ili uska, ili brza, ili široka, ili tiha. Tako i ljudi. Svaki čovjek nosi u sebi začetke svih ljudskih osobina i ponekad se ispoljavaju jedne, ponekad druge, i često biva da ne liči na samog sebe, ostajući sam i sam sa sobom”.

(Vaskrsenje)

“Priroda ulazi u čovjeka i disanjem, i hranom, tako da čovjek ne može da ne osjeća sebe dijelom nje i nju dijelom sebe”.

(Dnevnik – 1899.)

“Ljudi uče kako da govore, a glavna nauka je kako i kada ćutati”.

(Put u život)

“Govori samo o tome, što ti je jasno, u suprotnom ćuti”.

(Za svaki dan)

“Sve velike promjene u životu jednog čovjeka, a takođe i cijelog čovječanstva, počinju i završavaju se u mislima. Da bi mogla proizaći promjena osjećanja i postupaka, mora prije svega doći do promjene misli”.

(Put u život)

Izvor: Cdm.me