Gamer ili zavisnik: Postoji li granica između hobija i zavisnosti?

0
123

Industrija videoigara globalni je fenomen koji broji više od 1,2 milijarde igrača širom svijeta, s prodajom koja će uskoro preći 100 milijardu dolara godišnje. No njihova velika popularnost potiče vječno pitanje: podstiču li videoigre nasilje i stvaraju li zavisnost?

Naučna zajednica oko ovog je pitanja duboko podijeljena. Neki su uvjereni da videoigre potiču agresiju i stvaraju zavisnost, dok drugi navode da nemaju nikakav efekat na nasilje u stvarnom svijetu. No, daleko od kontroverzi, postoji sve veći broj dokaza koji upućuju na to da videoigre mogu pomoći u borbi protiv mentalnog pada koji je, kako starimo, sve veći.

Što je zapravo istina?

Sadržaj interneta u današnje je vrijeme sve bogatiji i dostupniji, čime nam se pružaju mnoge potencijalne koristi; razvoj kreativnosti, bolje i brže umrežavanje te dostupnost informacija,
ali i potencijalne opasnosti u obliku razvoja disfunkcionalnih ponašanja.

Dok većina ljudi internet koristi bez značajnih teškoća za zdravlje, kod određenog broja osoba (uglavnom je riječ o ekstremnim slučajevima) dolazi do razvoja disfunkcionalne upotrebe interneta i prekomjernog igranja videoigara. Takve osobe pokazuju obrasce ponašanja koji ukazuju na moguću zavisnosti o korištenju interneta, što može negativno uticati na njihove svakodnevne aktivnosti, međuljudske odnose i psihološku dobrobit.

Gaming zavisnost nije pojava koja je opšte prihvaćena kod naučnika jer u ovom slučaju ne ispunjava sve simptome priznatih bolesti zavisnosti, no neke sličnosti kod osoba koje su prekovremeno okupirane gamingom su ipak dokazane.

Provođenje nekoliko sati dnevno pa čak i cijelog dana ispred omiljene igre nakon nekog vremena može dovesti do promjena u vašem raspoloženju ili depresije kada niste u mogućnosti igrati, laganja najbližih o vremenu koje provodite igrajući i, naravno, rizika od loših rezultata u školi, poslu ili po vlastito zdravlje. Vaš omiljeni hobi na ovakav način polako, ali sigurno, postaje opsesija.

Poznato je da veliki svjetski turniri u LoL-u, Doti i drugim igrama imaju višemilionski nagradni fond i postaju posjećeniji nego neke utakmice svjetskog prvenstva u fudbalu, a njihovi igrači poznate osobe. Karijera profesionalnog gamera traje otprilike do 21 godine jer nakon toga gube neophodni relfeksi i motoričke sposobnosti i više se ne mogu takmičiti na istom nivou s ostalima. A da biste dostigli nivo profesionalca, potrebno je više godina svakodnevnog online gaminga od malih nogu.

Prosječni gamer koji iz hobija provodi isto toliko vremena ispred računara, zapravo podsvjesno bježi od svojih životnih problema, ne socijalizuje se dovoljno, osim preko interneta i često zapostavlja svakodnevne obaveze.

Kako prepoznati zavisnika?

Simptomi pretjeranog korištenja, odnosno zavisnosti o internetu variraju u broju i frekvenciji, a sve je više dokaza da su psihološki i biološki mehanizmi u podlozi ove zavisnosti slični onima kod zavisnosti o psihoaktivnim supstancama. Istraživanja pokazuju da se kod odraslih uz prekomjerno korištenje interneta veže niz problema mentalnog zdravlja i psihosocijalnog funkcioniranja kao što su apstinencijski sindrom, socijalno povlačenje, akademski neuspjeh, finansijski problemi, gubitak posla, teškoće u braku i dr.

Neki od simptoma o+zavisnosti o računalnim igrama

• Dobro raspoloženje ili euforija za računalom
• Osoba se ne želi odvojiti od posla ili igre na računaru
• Razdražljivost pri odvajanju od računara
• Nesposobnost planiranja završetka rada ili igre na računalu
• Trošenje velike količine novca na kupovinu dodatnih računarskih komponenti i programa
• Zaboravljanje obaveza u kući, na posli, u školi i na dogovorene sastanke tokom rada ili igranja na računaru
• Nemarnost prema zdravlju, higijeni, nedostatak sna, a sve u korist provođenja više vremena za računarom
• Osoba često osviće za računalom
• Tjelesni problemi kao što su bol u leđima, naprezanje očiju i sindrom karpalnog kanala

U liječenju zavisnosti o internetu primjenjuje se kognitivno-bihevioralni pristup kao tretman izbora te u određenim slučajevima kombinacija psihofarmaka i porodičnog savjetovanja.

Psiholozi navode nekoliko različitih koraka u liječenju zavisnosti:

1. umjesto korištenja interneta odaberite neku drugu aktivnost
2. postavite jasan cilj
3. koristite memento kartice za podsjećanje na svakodnevne aktivnosti na koje ste zaboravili ili ste ih zapostavili zbog zavisnosti
4. pridruživanje grupama podrške
5. uključivanje u porodičnu ili individualnu terapiju;

Postoji li granica između hobija i zavisnosti?

Pretjerano i potencijalno  korištenje interneta među djecom i adolescentima u zadnje vrijeme pokazalo se kao rastući razlog za brigu. Klinički primjeri i rezultati istraživanja u vezu dovode zavisnost o internetu i igricama s razvojem i održavanjem depresije, socijalne anksioznosti i negativnim uticajem na mentalno zdravlje u toj populaciji.

Agresivnost, otuđenost, odsustvo govora, samo su neki od pratećih problema ovisnosti o videoigrama. Broj djece i mladih s ovim problemom svaki je dan sve veći, a starosna granica sve je niža.
S pojavom tableta i pametnih telefona mlađa populacija je sve ugroženija. Zavisnost se prosječno javlja kod jedanaestogodišnjaka, dok je prethodnih godina donja starosna granica bila 16 godina, a u zadnje vrijeme zabilježeni su i slučajevi trogodišnje djece ovisnika.

Što možete učiniti ako ste roditelj?

Postoji nekoliko mjera koje roditelji mogu preduzeti: naučite vještinu komuniciranja s vašim djetetom kako bi se ono osjetilo voljenim i poštovanim; postavite ograničenja na korištenje računara, telefona i/ili tableta; računaro postavite na prometno mjesto u domu – ne iza zatvorenih ili zaključanih vrata jer tako možete s vremena na vrijeme obratiti pažnju na to što dijete pretražuje po internetu, a ponekad mu se u igranju možete i pridružiti.

Takođe je dobra ideja da se kao roditelj uključite u različite aktivnosti, na taj način osnažujući djetetov osjećaj ličnog uspjeha i preduzimanja kontrole nad vlastitim svijetom te podsticanje djeteta da se uključi u sport koji mu odgovara, upiše kurs ili neku kreativnu grupu.

Ispadi agresije javljaju se kod težih oblika kada se zavisnost potpuno formirala, a postoji i čitav niz psiholoških posljedica.
Kada dijete duže vrijeme prestane izlaziti iz svoje sobe i izgubi potrebu da ode i do toaleta, znak je da je zavisnost o videoigrama i internetu vjerovatno zabrinjavajuća. Djeca koja su zavisna rade stvari samo kad baš moraju, ne tuširaju se danima, ne jedu redovno i ne razgovaraju. Kod ovakve djece govor počne lagano nestajati i postaju skoro 100% nezainteresovana za svijet oko sebe, a može doći i do ozbiljnih ispada agresivnosti i frustracije ako ih se prekine dok igraju igricu.

Ako želite izbjeći veće probleme koje sa sobom donosi potencijalna zavisnost, poput izolacije od prijatelja i porodice te društvene nezrelosti u kritičnoj fazi djetetovog životnog razvoja, vrijeme je da se aktivnije uključite u život vašeg djeteta.

Ako gaming uporedimo s nekim drugim aktivnostima koje potencijalno stvaraju zavisnost, dolazimo do zaključka kako je igranje videoigara najmanje toksično. Naravno, postoji niz ekstremnih primjera i u ovom području, no simptome zavisnosti bi vjerovatno vrlo lako mogli naći i kod osoba koje su svoj život posvetile vježbanju, sportu ili muzici.

Svaka strana ima dvije medalje pa tako i ova. Osim negativnih učinaka videoigara, kao što su zvisnost, ispadi agresije/prisutstvo nasilnog ponašanja, stvaranje pogrešne slike o stvarnom životu, igre imaju i razne prednosti: mogu nas naučiti nešto novo o životu, povećati vizualne oštrine, pomažu logici bržeg rješavanja problema, poticanje kreativnosti te mnoge druge.

Dragi gameri/gamerice, slobodno igrajte i dalje, ali svakako budite svjesni potencijalnih problema i opasnosti koji mogu nastati ako pretjerate.

Ostavi komentar

Molimo vas da unesete Vaš komentar
Molimo Vas da unesete Vaše Ime ovdje