Dvije Njemačke i 30 godina poslije pada Berlinskog zida

Zapadni Berlinci gledaju kako istočnonjemački graničari ruše dio zida, 11. novembar 1989, foto: Twitter

Istok i zapad Njemačke podijeljeni su po ekonomskim i društvenim pitanjima i tri decenije poslije pada Berlinskog zida. Te razlike bi mogle doći do izražaja u nedjelju na lokalnim izborima u istočnim pokrajinama gdje se očekuje uspjeh ekstremne desnice.

Ekstremna desnica na bivšem komunističkom istoku

Glasači u pokrajinama na istoku Njemačke, Saksoniji i Branderburgu, mogli bi da nanesu još jedan udarac tradicionalnim njemačkim partijama i da dalje destabilizuju saveznu vladu Angele Merkel, ukazuje agencija Asošiejtid pres (Associated Press).

Nekoliko nedjelja uoči 30. godišnjice pada Berlinskog zida, izbori će, ocjenjuje AP, vjerovatno istaći ekonomska i društvena pitanja koja i dalje dijele zemlju poslije ujedinjenja 1990. godine.

Bivši komunistički istok, posebno Saksonija, postao je uporište ekstremnodesničarske partije AfD-a koja bi mogla završiti na prvom mjestu u obje savezne pokrajine u nedjelju, navodi AP i dodaje da je Saksonija rasadnik ekstremnodesničarskih grupa – ne samo što je bastion AfD-a, već se u toj pokrajini istakla i antimigraciona grupa PEGIDA (Patriotski Evropljani protiv islamizacije Zapada) na protestima u vrhuncu migrantske krize 2015.

Mnogi ljudi na njemačkoj ruralnoj, istočnoj periferiji se osjećaju zapostavljeno, objašnjava AP. Nezaposlenost u Saksoniji nije bitno veća od nacionalnog prosjeka i tamošnji veliki gradovi Drezden i Lajpcig su uglavnom obnovljeni i privukli su nove komanije, ali se ruralni regioni još nisu oporavili od deindustrializacije prije 30 godina kada su kominističke kompanije i poljoprivredne zadruge propale, a desetine hiljada ostale bez posla.

Neki od njih se još nisu oporavili od gubitaka poslova poslije pada Berlinskog zida. Obećanja o jednakom standardu se većinom nisu ostvarila i plate na istoku i dalje zaostaju za platama na zapadu Njemačke, dok su mnogi mladi još davno otišli na zapad, ukazuje američka agencija.

‘Wir sind das Volk’

Kada 9. novembra bude obilježena 30. godišnjica pada Berlinskog zida, neće imati puno toga da se slavi, jer je Njemačka danas opet podijeljena po liniji istok-zapad, zbog čega možda treba promijeniti istorijski narativ šta se desilo u godinima poslije 1989, ocjenjuje u Njujork tajmsu (The New York Times) Ana Zauerbri (Anna Sauerbrey), urednica njemačkog dnevnika Tagesšpigel (Der Tagesspiegel)

U vrijeme 25. godišnjice pada zida i ujedinjenja Njemačke, ukazuje Zauerbri, raspoloženje je i dalje bilo pobjedničko i ispunjeno nadom, pošto su se smanjivale razlike između istočnih i zapadnih Njemaca – poslije masovne nezaposlenosti i gubitaka nakon sloma socijalističke državne ekonomije, istočna Njemačka je bila na putu sporog i postojanog oporavka, dok su se razlike u regionalnim identitetima ublažavale.

Onda je došla migraciona kriza kada su, kako ističe Zaurberi, Njemci širom zemlje ljutito reagovali na odluku Merkel u septembru 2015. da u zemlju primi više od milion izbjeglica, ali je reakcija u istočnoj Njemačkoj bila posebno toksična – migranti su sprječavani da izađu iz autobusa i prijećeno im je nasiljem. Kriza je prošla i gnijev se smirio, ali rane ostaju u obliku podrške ksenofobnoj AfD koja bi u Branderburgu i Saksonija mogla da dođe do rekordnih 25 odsto glasova, dok je u anketama na nacionalnom nivu na 11 do 14 odsto.

Migrantska kriza, kao i ekonomska nejednakost, nije izazvala te razlike, koje su dublje prirode i za njihovo razumijevanje, ističe Zauerbri, treba revidirati priču o godinama poslije rušenja zida. Konvencionalna mudrost je da je revolucija 1989. došla iz baze, s masama istočnih Njemaca kojima se smučila totalitarna vlast, ali pojedini istoričari ukazuju da je revoluciju vodila mala grupa aktivstičkih grupa, dok su “obični građani” čekali šta će se desiti.

To, kako ističe autorka, postavlja pitanje koliko je istočnih Njemaca željelo revoluciju i koliko njih je tražilo ujedinjenje sa Zapadom. Slična stvar se desila tokom migracione krize kada su istočni Njemci opet osjetili da se ništa ne pitaju, ali im je tada, ocjenjuje Zauerbri, bilo dosta i tri decenije potisnutog bijesa i straha su isplivali u toksični, ksenofobni nacionalizam. Takav narativ eksploatiše AfD koja poziva glasače da završe revoluciju i da nepravde koje su istočni Njemci pretrpjeli poslije 1989. poprave u populističkom ustanku. Tako je i popularna parola iz 1989. “Wir sind das Volk” (Mi smo narod) postala slogan ekstremne desnice.

Drugačije glasaju, drugačije misle i drugačije osjećaju

Osjećaj ponosa i uspjeha danas je upadljivo odsutan na istoku Njemačke, dok se približavaju ključni izbori na istoku, kao i 30-godišnjica pada Berlinskog zida u novembru. Sve je jače osjećanje da je dugi proces približavanja dvije Njemačke ne samo stao, već da se preokrenuo, piše Fajnenšl tajms (The Financial Times).

Danas Njemci na istoku i zapadu ne samo da različito glasaju, oni misle drugačije i osjećaju drugačije, ocjenjuje britanski list i citira profesora sociologije na Univerzitetu Humbolt Štefana Maua (Steffan Mau) koji kaže da se poslije 1989. mislilo da će istočni i zapadni Njemci biti sve sličniji, ali da se ispostavilo da su razlike pustile korjenje, uz rast frustracije i nezadovoljstvo na istoku.

Prema jednoj anketi objavljenoj prošlog mjeseca samo 31 odsto istočnih Njemaca misli da je demokratija kakva postoji u Njemačkoj najbolji oblik vladavine, dok je prije dvije godine to mislilo 53 odsto. S druge strane, ukazuje Fajnešl tajms, na isto pitanje je pozitivno odgovorilo 72 odsto zapadnih Njemaca, skoro isto kao i prije dvije decnije. Slične razlike se pokazuju i u odgovorima o identitetu – 47 odsto istočnih Njemaca sebe identifikuje prije svega kao istočne Njemce, dok 44 odsto smatra sebe Njemcima, što je takođe nagli preokret u odnosu na prije samo dvije godine.

Pored snage AfD, osobenost istočne Njemačke je i opstajanje ekstremnoljevičarske partije Linke, nasljednice bivše istočnonjemačke komunističke partije. U Saksoniji se očekuje da će AfD i Linke zajedno sakupiti oko 40 odsto glasova. Iako na suprotnim stranama političkog spektra, obje stranke se, ukazuje Fajnenšl tajms, obraćaju nevoljama istočnih Njemaca i njihovom osjećaju zasebnog identiteta.

Strijepnje istočnih Njemaca poslije gubitaka poslova, nesnalaženja u novom zapadnom sistemu i egzodusa više od 1,9 miliona s istoka na zapad poslije 1989. godine, došle su do izražaja tokom izbjegličke krize kada su se mnogi žalili da država umjesto da reintegriše istočne Njemce daje izdašne beneficije i podršku izbjeglicama. Donedavno je većina zapadnih Njemaca osjećala da nema šta da se razumije i rješava u vezi s nezadovoljstvom na istoku – ujedinjenje je za njih bilo uspješno zatvoreno poglavlje u istoriji. Ipak, ukazuje Fajnenšl tajms, uspjeh AfD je naveo zapadnjake da gledaju na istok s užasom i ogorčenjem, ali i s obnovljenim osjećajem interesovanja i zabrinutosti, što bi mogao biti razlog za optimizam.

Strijepnje i prije ujedinjenja

Istočni Njemci su bili zabrinuti za svoju budućnost i prije ujedinjenja, ali ipak tada nisu željeli da gledaju u prošlost, prenosi Gardijan (The Guardian) navode britanskih diplomata s kojih je ove nedjelje skinuta oznaka povjerljivo.

Naglasak na diplomatskim prepiskama koje su postale dostupne poslije 30 godina, Gardijan stavlja na upozorenja da je uzdržanost tadašnje premijerke Margaret Tačer (Margaret Thatcher) o ujedinjenju Njemačke izazvala ozlojađenost među Njemcima.

Dok je protivljenje Tačer ujedinjenju Njemačke odavno poznato, novoobjavljeni dokumenti pokazuju u kojoj mjeri je njen stav izazivao podjele među britanskim diplomatama. Na primjer, u jednoj poruci ministar spoljnih poslova Daglas Herd (Douglas) je ocijenio da Velika Britanija treba da bude veoma oprezna da ne djeluje da nešto kvari i da treba da izađe s pozitivnim idejama.

Britanski ambasadori u Istočnoj i Zapadnoj Njemačkoj su u zajedničkoj poruci uoči ujedinjenja 3. oktobra 1990. iznijeli predviđanje o prirodi i težnji nove ujedinjene zemlje, sa zaključkom da “nema razloga da se očekuje vraćanje ponašanja koje je izazvalo dva svjetska rata”.

Ambasador u Istočnoj Njemačkoj Patrik Ejers (Patrick Eyers) u svojoj posljednjoj poruci 2. oktobra, u “oproštaju od nevoljene zemlje”, pisao je o raspoloženju naroda uoči ujedinjenja.

“Moj utisak [o raspoloženju] je duboke emocije, zadovoljstva pomiješanog s određenom strijepnjom u susretu s predstojećom neizvjesnošću. Ali niko od njih ne gleda unazad”.

Izvor: RSE