Prije nekoliko dana navršilo se 30 godina od smrti Miodraga Bulatovića, jednog od najznačajnijih i najkontroverznijih jugoslovenskih pisaca. Iako mu je život bio obilježen brojnim protivrječnostima, poznavaoci njegovog djela kažu da je ono potvrda izuzetne snage riječi.

Ponekad grub, katkad drzak, ali uvijek svjetski. Kao pisac je oduševljavao, kao ličnost zablažnjavao. Provocirao sve, suprotstavljao se svemu. Ali i trideset godina nakon smrti, njegovo djelo stoji kao izutetno svjedočanstvo o jednom vremenu a on poput svojih likova, antiheroja, brani književnost za koju je znao da je veća od svega. Pa možda i od života.

Poznavaoci njegovog djela kažu da bi mnogo toga stalo u samo tri pojma – karnevalizacija, tragedija i groteska, koja u njegovom književnom opusu ne označava prostor gdje smijeh prelazi u podsmijeh, već koja djeluje zastrašujuće.
Kontroverzan, ponekad neprijatan, a opet pisac ogromne erudicije i mašte – sve je to bio Bulatović, čijem djelu, književni kritičar Vlatko Simunović dodaje i epitet neobjašnjivosti podsjećajući na jednu od slavnih anegdota.

Iako prepoznat kao romanopisac Bulatović je napisao dramu “Godo je došao”, a njegov roman “Crveni petao leti prema nebu” adaptirao je i dramatizovao Goran Bulajić.

Simunović i pored svih kontroverzi, ukazuje na veličinu i značaj Bulatovićevog djela, a Bulajić na elemente koje je koristio gotovo prije svih.

Književni svijet Miodraga Bulatovića ne postoji u stvarnosti, ali je izuzetno vrijedan, što dodatno ukazuje na njegov značaj, na sposobnost da stvori nove univerzume, upečatljive, autentične kojima i danas rado putujemo.

Izvor> RTCG