Činjenica da ih niko ne obilazi i da im niko ne pruža nikakvu mogućnost da se druže i uključuju u sve društvene tokove sa ostalom djecom svjedoči da je problem veliki i da se mora odmah reagovati, kazao je  predsjednik NVO,,Euromost” Almer Mekić.

        Koliko su djeca sa posebnim potrebama na seoskom području zapostavljena i zaboravljena od  društva, svjedoči  i primjer sedmoro mališana koji žive u mjestu Ličine, udaljeno 38 kilometara od Bijelog Polja. Ovu djecu su prvi put obišli predstavnici NVO,,Euromost” i tom prilikom im podijelili novogodišnje poklone, koje su obezbijedili Opština Bijelo Polje i Crnogorsko astronomsko društvo iz Podgorice.

Predsjednik NVO,,Euromost” Almer Mekić kazao je da na stotine djece sa posebnim potrebama i njihovi roditelji koji žive na seoskom području očekuju isti tretman kakav imaju mališani iz urbanih sredina. Ova djeca su zaboravljena i ostavljena od cjelokupnog društva. Činjenica da ih niko ne obilazi i da im niko ne pruža nikakvu mogućnost da se druže i uključuju u društvene tokove s ostalom djecom svjedoči da je problem veliki i da se mora odmah reagovati. Treba svi da se uključe i nadju način kako da se pomogne ovoj djeci, kazao je Mekić.

       Predstavnici NVO,,Euromost” su se dogovorili sa sekretarkom Sekretarijata za društvenu djelatnost Saidom Čikić da čim to vremenske prilike dozvole organizuju posjetu dnevnom Centru,,Tisa” ovoj djeci i njihovim roditeljima.

Nermina Radič ima sedmoro djece, četiri djevojčice i  tri dječaka koji su djeca sa posebnim potrebama. Nermina je 2012. godine zbog teške materijalne situacije s petoro djece i bivšim suprugom, zatražila azil u, gdjesu  ostali četiri godine. Tokom boravka u azilu dobili su još dvoje djece. U Leksumburg su boravili do 2016. godine kada su protjerani.

Kad sam se ovamo vratili, predavala sam zahtjev za tudju njegu i socijalno, ali su me više puta odbijali, tako da skoro dvije godine moje troje djece nemogu da ostvare nikakva prava, kao ni moje kćerke, kaže Nermina.

Mejrema Ličina ima sina koji ima 13 godina, kaže da je njen sin završio četiri razreda u Osnovnoj školi ,,Milomir Djalović” u Sušici. Takodje, navodi da je morala nakon što je završio četiri razreda da dijete po preporuci pedagoga upiše u Osnovnu školu,,Dušan Korać”  gdje postoji odaljenje koje njen sin može pohadjati. Zbog nemogućnosti da mu plaćam kartu do Bijelog Polja i nazad, obratila se Centru za socijalni rad, od kojeg je zatražila pomoć, ali su kazali da ne mogu da mi pomognu. Obraćala sam se kaže Mejrema i Ministarstvu prosvjete, da se dječaku  dodijeli asistent u nastavi.  Dobila je rješenje da se u roku 30 dana obezbijedi asistent u nastavi u osnovnoj školi u Sušici, ali ni to nije obezbijedjeno. I ona je predavala zahtjev za tudju njegu koju su joj odobrili, ali nakon izvjesnog vremena I ukinuli, tako da Mejrema kaže da bi bila srećna majka kada bi joj neko pomogao da se njeno dijete školuje u Bijelom Polju kao I ostala djeca.

             Nedžad Erović čiji sin ima 12 godina i dijete je s posebnim potrebama , kaže da o mališanima s razvojnim smetnjama koji žive na sjeveru, izuzev njihovih roditelja, niko ne brine. Erović dodaje da još niko njihovu djecu nije obilazio, niti pitao za njih, osim predstavnika NVO,,Euromost”

Očekujemo da će se lokalne i državne institucije, kao i organizacije koje dobijaju sredstva za pomoć djeci sa posebnim potrebama konačno založiti za svu djecu s posebnim potrebama koja žive na selu. Takodje, pozivam i predstavnike UNICEF-a, kao i predstavnike ambasade USA i delegacije EU u Podgorici da obidju našu djecu, kaže Erović.

Izvor: Dan