Devet godina od tragedije na Bioču “Institucije su nas zaboravile, država izdala, a juče nas i privode na informativni razgovor kada smo na pres konferenciji iznijeli neke naše nove dokaze”

Foto: Nesreća na Bioču

Devet godina od tragedije na Bioču

Na današnji dan 2006. godine dogodila se najveća željeznička nesreća u Crnoj Gori, u kojoj je poginulo 47, a teže i lakše povrijeđeno 200 putnika. 

Porodice nastradalih i preživjeli putnici iz lokalnog voza iz Bijelog Polja, koji se sunovratio u ambis na Bioču,  danas će u pet minuta do 12 časova položiti svijeće na spomenik žrtvama.

Predsjednik NVO “Voz neprebola” Goran Vojinović ocijenio je juče da su ih svi zaboravili, te da godinama ima osjećaj da mnogi ne žele da se otkriju svi krivci za nesreću.

“Institucije su nas zaboravile, država izdala, a juče nas i privode na informativni razgovor kada smo na pres konferenciji iznijeli neke naše nove dokaze. Propusta je bilo mnogo, a znamo da  osuđeni mašinovođa Slobodan Drobnjak nije i jedini krivac za ovu našu tragediju”, kazao je Vojinović, čiji je sin Nikola  stradao u nesreći.

Mašinovođa Slobodan Drobnjak, koji je u avgustu 2013. godine odslužio zatvorsku kaznu, nije želio da govori o nesreći.

Vojinović je istakao da se godinama bore za istinu,  ali da  su nemoćni da dokažu ko su sve krivci za tragediju.

“Sve nam je jasnije da je suđenje bila jedna velika farsa. Jedan čovjek je osuđen, a ostalih 11 je oslobođeno svih optužbi. Mašinovođa je odležao tu kaznu, ali naš bol je isti, a ništa se ne mijenja. Sve je pokriveno nekim velom tajne, samo se zataškava istina…”, rekao je Vojinović.

On je naglasio da porodice žrtava godinama prikupljaju dokaze, ali da niko, tvrdi, više ne želi da ih ni sasluša. 

“Misle da su vansudskim poravnjanjem i cjenkanjem oko cijene našeg bola oprali svu krivicu. Poslije devet godina sve mi je jasnije da to nije bila nesreća, već ubistvo, koje sada sve službe i institucije zataškavaju”.

Cvijeće na spomenik u pet do 12

Porodice nastradalih položile su juče, u 5 minuta do podne, cvijeće na spomenik u Bijelom Polju.

Bjelopoljka Binasa Halilović, majka koja je jedno od dvoje djece, kazala je da svih ovih devet godina tumara od institucije do institucije, tražeći svoja prava i kako tvrdi obećanju dugoročnu pomoć:

“Opština Bijelo Polje sa tadašnjim rukovodstvom obećala je da će narednih 10 godina pomagati porodicama. Oni su pomagali, ali samo tri godine”.

Porodice žele istinu i obnovu postupka

Vojinović je pozvao predsjednike Skupštine i države, Ranka Krivokapića i Filipa Vujanovića, da se založe kako bi se obnovio postupak i “došlo do istine”.

On je pomenuo i “misteriozni nestanak” audio kasete iz voza, iz koje se znalo kako je tekao razgovor između mašinovođe i dispečara u Podgorici, za kojeg tvrdi da, kao i mnogi drugi, nije ni saslušan.

On je ocijenio da željeznički saobraćaj ni danas nije sigurniji nego 2006.

Izvor: Vijesti.me