Adnan Čirgić (Foto: Portal analitika)

Dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost prof. dr Adnan Čirgić jedan je od ovogodišnjih dobitnika Trinaestojulske nagrade. Njegov stvaralački opus od kapitalne je vrijednosti za crnogorski jezik i kulturu. Čirgić je jedan od najznačajnijih aktera u procesu standardizacije crnogorskoga jezika, pisanju pravopisa i gramatike. Autor je “Dijalektologije crnogorskoga jezika”.

Čirgić je nemjerljiv doprinos formiranju Instituta za crnogorski jezik i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Pokretač je časopisa “Lingua Montenegrina” u kojem radove objavljuju vodeći evropski lingvisti. Priznanje koje mu je dodijeljeno shvata kao priznanje svim svojim prethodnicima koji su poveli mukotrpnu borbu za priznanje prava Crnogoraca da svoj jezik nazovu svojim imenom.

“Trinaestojulsku nagradu koju sam dobio prije svega doživljavam kao zvanično priznanje višedecenijske borbe za afirmaciju crnogorskoga jezika. Smatram da ta nagrada nije dodijeljena samo meni no i svima onima kojima društveno-istorijske okolnosti nijesu dozvoljavale priznanje za naučni rad i trud. Ne doživljavam je, dakle, kao nagradu za rad Adnana Čirgića nego i kao nagradu za sve montenegriste kojima ona nikad nije pripala jer su radili u vremenu koje nije bilo naklonjeno Crnoj Gori”, rekao je Čirgić u intervjuu Pobjedi.

Prema njegovim riječima a nije bilo njih, ne bi bilo ni montenegristike.

“S druge strane, činjenica da nagrada ove godine nije pripala nijednome negatoru crnogorske samobitnosti uliva nadu da je Crna Gora konačno počela cijeniti samu sebe”, naglasio je on.

Čirgić je istakao da mu nije poznato nijedno društveno pitanje u kojem crnogorski intelektualci i pisci jedinstveno nastupaju.

“A kad je u pitanju jezik, pa i identitet uopšte, čini mi se da se većina naših pisaca ne bi mogla pohvaliti sopstvenim doprinosom. Rizikujući da navučem na sebe bijes pisaca, čini mi se da neću pogriješiti ako kažem da bi se od afirmisanih književnika mlađe i srednje generacije tek nekoliko njih, poput Milorada Popovića i Andreja Nikolaidisa, moglo pohvaliti značajnijim doprinosom crnogorskome identitetu, a posebno doprinosom afirmaciji crnogorskoga jezika. Neki od njih, Balša Brković prije svih, ostaće upamćeni po gnusnoj borbi protiv crnogorske jezičke politike i po otvaranju prostora za gomile dezinformacija o crnogorskome jeziku i njegovoj normi. Koliki je uticaj imala kampanja protiv crnogorskoga jezika, kojoj je on otvarao prostor u novinskome dodatku i rubrici čiji je urednik, najbolje pokazuje nedavno odbranjena magistarska teza autorice Sanje Orlandić, koja će sljedeće godine biti objavljena u izdanju Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Riječ je o sociolingvističkoj analizi mehanizama zloupotrebe jezika u političke svrhe”, rekao je on.

Adnan Čirgić smatra da se Crnogorski jezik  u slavističkim centrima širom svijeta može promovisati onako kako se to radi s ostalim slovenskim jezicima, a kako mi, nažalost, ne radimo.

“Za promociju našega jezika u slavističkom svijetu potrebno je više od dobre volje akademske zajednice. To je pitanje koje mora riješiti država Crna Gora. A za to je neophodno otvoriti lektorate na inostranim slavističkim katedrama, na kojima bi radili ljudi koji istinski afirmišu crnogorski jezik. Dobra volja inostranih slavističkih akademskih zajednica je neupitna, što potvrđuje veliki broj slavista koji sarađuju s Fakultetom za crnogorski jezik i književnost. Bilo bi neophodno i u Crnoj Gori otvoriti ljetnje škole crnogorskoga jezika za strane studente slavistike. No i te škole morali bi voditi nesporni montenegristi”, kazao je Čirgić.

On je napominje paradoksalan slučaj da se za crnogorsku dijasporu ne organizuje ljetnja škola crnogorskoga jezika nego jezika i kulture Crne Gore” i da đecu naših iseljenika tome jeziku i kulturi uči osvjedočeni negator crnogorskoga jezika Miodrag Jovanović, a pod okriljem zvaničnih ustanova”.

“Dakle, nije u pitanju problem kadrovskoga deficita već naopake kadrovske selekcije. Crna Gora ima dovoljno kadra iz gotovo svih oblasti humanistike, ali je problem često u kadrovskim izborima. Kad je osnivan FCJK, možda se činilo da Crna Gora nema dovoljno kadra koji će obezbijediti valjan nastavno-naučni proces. Činjenica da na FCJK danas radi tridesetak profesora i saradnika pokazuje jasno da nijesmo u kadrovskome deficitu”, smatra Čirgić.

Izvor: Cdm.me