ISTRAŽIVANJE OBJAVIO POLITICO.EU

Crna Gora i Hrvatska previše zavisne od turizma

Crna Gora i Hrvatska su zemlje za koje ekonomisti kažu da su previše zavisne od turizma. To je odavno poznato, ali kako to izgleda uporedno sa sličnim zemljama gdje je turizam bitan dio privrede pokazao je poznati Politico.eu u nedavno objavljenom istraživanju, pokazujući što se krije iza turističkog buma Europe.

U istraživanju su upoređeni brojni turistički podaci te politike različitih zemalja, u kojima na primjer jedna Barcelona nastoji zaustaviti gradnju novih hotela zbog prevelikog turističkog pritiska na grad i njegovu infrastrukturu, pokazujući da Evropljani putuju više nego ikad.

Politico ističe kako je čak i muzej Luvre u Parizu morao zatvoriti svoja vrata u maju, zbog štrajka osoblja koje se žalilo na neviđeno pogoršanje uslova rada uzrokovanog sve većom gužvom. Spominje se i Amsterdam koji je pokrenuo kampanju “Uživaj i poštuj” te je povećao novčane kazne za alkoholiziranje i mokrenje u javnosti. Spomenuta tri grada samo su dio evropskih gradova koji su javno izrazili brigu zbog eksplozivnog rasta Airbnb-a i ostalih internetskih stranica za iznajmljivanje turističkih kapaciteta.

Ono po čemu se Hrvatska ističe je veliki turistički rast u posljednjih 15 godina, gdje od njenih 130 posto rasta jedino veći rezultat ima Litvanija sa 189 posto. Brojne turističke zemlje poput Francuske (47%), Španije (35%) ili Grčke (31%), pa čak i Italije sa rastom od “samo” 13% u 15 godina, daleko su od rasta s kojim je Hrvatska dosegla krajnje granice izdržljivosti. Spomenute zemlje već od ranije imaju izgrađenu infrastrukturu, ali s manjim rastom imale su prilike i postojeću infrastrukturu lakše prilagoditi novom rastu te su ujedno uspijevale razvijati i ostalu privredu, smanjujući tako zavisnost o turizmu.

Da prihodi od turizma mogu biti krhki i podložni raznim uticajima, a pogotovo s padom sigurnosne situacije u zemlji, pokazalo u nekim zemljama poput Egipta tokom proteklih godina, gdje je turizam drastično pao zbog terorističkih napada i burnih političkih previranja. Slična situacija dogodila se u Grčkoj tokom bankrota države, krize i velikih nereda prije nekoliko godina, a turizam se prošle godine u Grčkoj nastavio vraćati u gotovo dvocifrenom porastu, sa rastom dolazaka od 9,7 posto u odnosu na godinu ranije. Povećanje u prihodima jest bilo dvocifreno i iznosilo je preko 10 posto, prema podacima grčke centralne banke. Problem s Grčkom i turizmom nije se pokazao samo zbog velikih nemira i krize koja je zahvatila ovu zemlju, već i zbog nekih geopolitičkih odnosa – na primjer tokom prošle godine Grčka i Rusija imali su značajno pogoršane političke odnose i prihod od turista iz Rusije smanjio se za petinu, a s druge strane poboljšani su odnosi s SAD-om te su Amerikanci u Grčkoj potrošili gotovo 28 posto više nego godinu ranije i time više nego anulirali ruski minus.

Međutim, i usprkos još uvijek velikom zaduženju i finansijskim problemima, Grčka je daleko manje zavisna od turizma nego Hrvatska – na svakih 1.000 stanovnika broj noćenja u Grčkoj iznosi 8.291 te iako je i sama visoko u popisu evropskih zemalja, to je još uvijek više nego dvostruko manje od hrvatskih 19.300 noćenja na svakih 1.000 stanovnika. U broju noćenja po stanovniku Hrvatska se jedino može porediti s Maltom koja ima 19.953 noćenja na svakih 1.000 stanovnika, te s Kiprom i njegovih 18.656 noćenja. Već Austrija na četvrtom mjestu bilježi “tek” 9.808 noćenja na svakih 1.000 stanovnika.

Ono po čemu je Hrvatska apsolutni lider u EU je broj turističkih ležaja, a tu na svakih 1.000 stanovnika ima 255 ležaja, više nego dvostruko od Grčke sa 118 ili Austrije sa 115 ležaja. Ove podatke za Crnu Goru nemamo, ali su vjerovatno slični, te pokazuju kako su očekivanja i zavisnost od turizma nesrazmjerni s rezultatima i zašto se posljednje vrijeme sve više kuka na navodno lošu sezonu.

Foto: Jutarnji.hr

Činjenica je ustvari da i mi i Hrvatska imamo daleko više smještajnih kapaciteta u odnosu na broj stanovnika i da se rezultati povećanja broja dolazaka i noćenja ne mogu mjeriti s povećanjem kapaciteta – pogotovo u privatnom smještaju, pa brojni vlasnici soba i apartmana ostaju “kratkih rukava”. Ova situacija vjerojatno je daleko gora negli pokazuje ovo istraživanje, s obzirom da su završni podaci o smještajnim kapacitetima s kojima raspolaže Politico iz 2017. godine, a upravo prošle i ove godine i u Hrvatskoji Crnoj Gori se dodatno ističe rast kapaciteta. Obzirom da jedna Španija ima 76 turističkih ležaja na 1.000 stanovnika, te je rast turizma u 15 godina na relativno niskih 35%, da susjedna Italija ima 83 turistička ležaja na 1.000 stanovnika te rast od 13 posto, jasno je da smo od ionako turističke zemlje postali “preturistička” zemlja, čije mogućnosti su daleko ispod rezultata koje ostvarujemo.

I sad se postavlja pitanje što bi se dogodilo da Jadran zahvati neki od geopolitičkih problema s devastirajućim posljedicama po turizam, slično kao što se prijašnjih godina događalo Grčkoj, Egiptu ili Turskoj. Jasno je da bi, obzirom na zavisnost bdp-a i udjela turizma u privredi, posljedice bile dramatično veće od onih u spomenutim zemljama. No, to ne smeta resorne ministre obje zemlje da i dalje najavljuju i slave povećanje turističkih rezultata, a Vlade da nastavi tragom svojih prethodnika – politikom “besplatne vožnje” na turističkom rastu.

Nadajmo se kako će taj turistički rast konačno stati dok smo još u granicama da toliki broj gostiju možemo opslužiti bez daljnjeg narušavanja naših prirodnih bogatstava, bez preizgrađenosti i bez dodatnih negativnih učinaka na rast i razvoj ostalih sektora privrede. Da ne spominjemo problematiku nejednakog razvoja regija, gdje prevelika zavisnost o turizmu za neke regije znači gotovo pa nemogućnost razvoja drugih grana privrede jer lokalna vlast podstiče razvoj “zlatne koke”, a i stanovnici nove vještine stiču ponajviše upravo u službi tog jednog sektora.

Izvor: Primorske novine