Ona je reagovala je na tekst “Promijenili bravu dok je bila u bolnici” te demantovala tvrdnje Opštine Kolašin da ne raspolažu informacijama o odnosima između nje i osobe kojoj je izdala stan

Milanka Čogurić demantovala je tvrdnje Opštine Kolašin da ne raspolažu informacijama kako su regulisani odnosi između nje, kao korisnika stana i Sanje Bukilić.

Ona je utvrdila da je samo riječ o poštovanju i izvršavanju sudske odluke, kao i da Bukilić nije socijalni slučaj, niti je od opštine Kolašin dobila stan po tom osnovu.

“Rješenjem br. 01-2434/up od 5. 11.1984. godine Opštinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove, kao radnici Opštinskog suda za prekršaje dodijeljen mi je na korišćenje stan u društvenoj svojini, u barakama u Smailagića Polju u Kolašinu. Dana 22. 11.1984. godine sa Samoupravnom interesnom zajednicom stanovanja potpisala sam Ugovor o korišćenju stana br. 591. Ugovorom stan mi je dat na korišćenje na neodređeno vrijeme, što znači da na istom imam pravo korišćenja dok je god na snazi ugovor, odnosno dok isti ne bude raskinut. Ugovorom su precizirana međusobna prava i obaveze, a nigdje nije navedeno, niti određeno da predmetni stan ne mogu izdavati u podzakup trećim licima. Stan sam koristila sa majkom, nakon čije smrti sam promijenila smještaj. Međutim, ni nakon toga nije prestalo moje pravo na korišćenje stana. Stan je i dalje trebalo održavati i o njemu voditi računa, pa sam odlučila da ga na kraće vrijeme izdam gospođi Sanji Bukilić, za praktično mizeran novčani iznos zakupnine koji je jedva dovoljan da podmiri osnovne troškove održavanja. Stan sam joj izdala 6. 5.2015. godine. Imenovana je kratko izmirivala svoje obaveze. Nakon brojnih pritužbi susjeda da se u stanu svakodnevno okupljaju nepoznata lica i da se tamo organizuju bučne zabave čime se svima remeti mir i privatnost zamolila sam gospođu Bukilić da napusti stan. Nakon toga počinje moja agonija i shvatila sam u kakvom problemu sam se našla. Imenovana je i nakon brojnih molbi odbijala da napusti stan, više nije ni plaćala zakupninu, a troškovi su se samo gomilali. To me natjeralo da problem pokušam da riješim sudskim putem. Osnovni sud u Kolašinu je po mojoj tužbi donio presudu P.br. 437/18 od 6.6.2019. godine kojim je usvojen moj tužbeni zahtjev, obavezana tužena da oslobodi stan od lica i stvari i da mi ga preda, te da mi isplati sve zaostale iznose zakupnine. Navedena presuda je postala pravosnažna i izvršna dana 27. 7.2019. godine, s obzirom da se ni tužena nije žalila na presudu. Ni nakon pravosnažnosti i izvršnosti presude gospođa Bukilić nije željela da napusti stan, zbog čega sam dana 1. 8. 2019. godine podnijela Predlog za izvršenje presude javnom izvršitelju u Kolašinu, na osnovu kojeg predloga je onio rješenje I.br. 552/19 od 6.8.2019. godine. Od tada pa do dana objavljivanja teksta u novinama, javni izvršitelj je nebrojeno puta kontaktirao gospođu Bukilić i desetak puta izlazio na lice mjesta pokušavajući da je iseli na miran način što je imenovana kategorično odbijala tvrdeći da je to njen nužni smještaj. Čak sam joj u dogovoru sa javnim izvršiteljem dala mogućnost da i ovu zimu provede u stanu zbog loših vremenskih uslova, pa joj je dat konačni i krajnji rok 9. 3. 2021. godine da napusti stan. Dana 9. 3.2021. godine, nakon što je po ko zna koji put izbjegla obavezu, javni izvršitelj je promijenio bravu na stanu i obavijestio je da preuzme stvari. Prema tome, u konkretnom slučaju riječ je samo o poštovanju i izvršavanju sudske odluke. Gospođa Bukilić nije socijalni slučaj, niti je od opštine Kolašin dobila stan po tom osnovu. Imenovana je lice koje bez osnova više od četiri godine stanuje u nečijem stanu bez ikakvih prava, ali i bez ikakvih obaveza. I nije socijalni problem, već problem i za susjede, i za mene kao nosioca svojinskih ovlašćenja i za državne organe čije odluke ne poštuje”.

Izvor: Vijesti.me