Frontmen Partibrejkersa, Zoran Kostić Cane, nije često u medijima, ali bend na čijem je čelu decenijama, radi širom regiona. Iako su traženi, on napominje da njihovi album niko nije želio da izda punih pet godina.

“Partibrejkersi godišnje održe tridesetak koncerata. I to je dovoljno. Problem je u tome što posljednju ploču, i pored sve „popularnosti“, pet godina niko nije htio da objavi. A dobila je odlično mišljenje kritičara. Navodno, kada je konačno izašla, za jedan dan prodat je cio prvi tiraž. Kažem „navodno“, jer nikakvih podataka nemam. Jednostavno, u ovim našim uslovima, kada ploča ode od tebe, sve što možeš jeste da joj poželiš srećan put. Da je pratiš ne možeš, jer nisi u mogućnosti. Tiraž, plasman, zarada… ostaju nešto o čemu autori pojma nemaju. Ali, to je već duga priča. Uvijek je bilo teško. Mi imamo 1.000 godina, jedan život koji staje u jedan dan. Teško je ponekad da od jutra do večeri izdržiš sam sa sobom. Postoje dani koji kao da mi nisu namijenjeni, kao da neko mora da mi kaže da je svanulo. A onda se boriš. Taj jedan dan je simbol cijelog našeg života. Boriti se za svoj život znači živjeti od ljubavi i iz ljubavi. Naći nekog, zagrijati nekog i dobijati toplotu od njega. Ima li ljepše stvari? Pogotovu sada kada imamo djecu. Sve je sada drugačije. Naši motivi su jako duboki: da svjedočimo o ovom vremenu, o našem životu, o svemu što se dešava. Nekad mi je drago što mislim da nikad neću umrijeti. Fizički da, svi mi odlazimo. Jedino što može da se garantuje to je smrt”, kaže Cane.

On ne žali za vremenima kada je bio na vrhuncu slave zajedno sa kolegama iz bendova među kojima su Električni Orgazam, Ekatarina, Prljavo kazalište, Film, Haustor, Psihomodo pop.

“Ne mogu da budem nostalgičan, jer znam da je važan samo trenutak. Šta znači sjećanje? Važno je ovo sada i važna je budućnost. Muzika je moj životni poziv. Moj motiv, motiv ljudi sa kojima sam odrastao nisu bili slava, mogućnost da lako dođemo do djevojke ili čega drugog. Nismo se pravili pauni da bi jednog dana postali ćurani. Mi smo živjeli od inspiracije… a nju ćeš imati ako ti je život svjež, ako nerviraš rutinu. Tvoja krtost pokazuje čvrstinu. Ljudi moraju da paze da se ne zapuste, da se ne zaborave. Velika je zabluda kada kontakt sa mladima tražimo tako što ćemo ih imitirati, staviti tetovažu ili pirsing. Tu vezu treba praviti odgovorima na vječna pitanja: Kako sačuvati svoju slobodu, kako naći svoju ljubav, čega se odreći da bismo zadržali ono do čega nam je stalo? Nisam nostalgičan, jer mislim da još uvijek mogu nešto da uradim”, iskren je Cane koji svojom muzikom pokušava da dotakne mlađe generacije koje pokazuju interesovanje za rok.

Izvor: Cdm.me