Bojana Vunturišević je atipična muzička zvijezda. Njen opus čini mnoštvo muzičkih žanrova, a čini se da njena publika svakim danom dobija na brojnosti. Na sceni je preko deset godina, možda je pamtite kao vokal sastava Svi na pod, a definitivno je znate po singlu “Kese etikete” koja je postala pravi hit na društvenim mrežama.

Sarađuje i sa “mjenstrim” zvijezdama pa je medijsku pažnju zavrijedila saradnjom sa pop zvijezdom Natašom Bekvalac koja joj je dala maksimalno povjerenje da joj uradi tekst za, kako će se ispostaviti kasnije, hit pjesmu “Mala plava”. Nedavno je i sa Sarom Jovanović sarađivala na novom singlu “Mili, mili”.

Iza nje je album “Daljine”, a ovih dana “vrte” “Fullcontrol” i “Promašaj” koju prati zanimljiv spot.

O čemu pjeva Bojana Vunturišević?

“Najviše pjevam o Ivanu, pa onda o sebi i svojim mislima koje nadolaze kad sve ispratim na spavanje i kada sam sigurna da telefon neće zazvoniti. Moj život nije Švicarska, moj je život Noćni program”.

Da li su tvoj imidž i scenski nastup, po kojima si postala prepoznatljiva, nešto što dugo i sa pažnjom osmišljavaš ili je više rezultat spontanog izraza i osjećaja?

“Sve je to rezultat spontanosti, mada je pravi izraz za to inertnost. Kostim za koncerte osmišljavam u posljednjem trenutku i to je nešto što me najviše smara. Druga stvar su spotovi. Na tome se dugo i temeljno radi. Kada je scenski nastup u pitanju, tu sam veliki konformista, i ne volim da bilo šta sputa tu neposrednost koja je moje drugo ime”.

Tvoj solo debi album “Daljine” je odlično odjeknuo i kod stručne javnosti i kod publike. Koliko je bilo teško (ili naprotiv lakše?) predstaviti se u solo izdanju publici koja te je upoznala i zavoljela kao pjevačicu grupe “Svi na pod”?

“Meni to nije bilo teško. Napraviti nešto potpuno novo, krenuti bukvalno od nule, za moju ekipu i mene bio je pravi izazov i nešto najinspirativnije. Album smo stvarali u periodu kada su nam se dešavale i lijepe i ružne stvari u isto vrijeme. Sa matičnim bendom smo se razišli, okončali dugogodišnje ljubavne veze, upoznali neke nove ljubavi, napustio nas je Vlada Divljan, završili smo fakultete… dakle, jedan vrlo intenzivan period u kome je stvaranje muzike djelovalo kao pravi i jedini spas”.

Šta je ono što je za tebe kao umjetnicu bilo najvažnije u cijelom procesu rada na albumu “Daljine”, a šta doživljavaš kao najveće postignuće nakon objavljivanja?

“Najvažnije mi je bilo da svoju viziju istjeram do kraja, da se u stvaralačkom procesu osjećam udobno i da pustim sebe da se otvorim maksimalno. U životu koji je prethodio “Daljinama”, radila sam i funkcionisala u kolektivu koji je činilo šestoro izuzetno različitih i jakih individua. Bilo je potrebno mnogo energije kako bi se sve te razlike pomirile, uklopile i stale u trominutnu pjesmu. Album “Daljine” je nešto iza čega stopostotno mogu da stanem imenom i prezimenom, i da kažem: “Dobar dan, ljudi, ovo sam ja”, i to smatram najvećim uspjehom od trenutka stvaranja, pa sve do danas”.

Veoma si posvećena muzici i dugo radiš na pjesmama. Šta ti je u tom stvaralačkom procesu najvažnije? Da li razmišljaš o tome kako će publika doživjeti kompoziciju ili to dolazi kasnije, kada je pjesma već gotova?

“U stvaralačkom procesu sam vrlo sebična. Ne razmišljam ni o kome. Totalno sam u pjesmi, i ona je u tom trenutku gospodarica mog života. Osim Pjesme, na ovom svijetu, u tom trenutku, ne postoji niko, pa čak ni ja”.

Singl koji je nedavno izašai, “Promašaj”,inspirisan je društvenim mrežama, obzirom da si rekla da je inspirisan instant poznanstvom?

“Mene je instant poznanstvo inspirisalo da napišem tu pjesmu…”

O kom se poznanstvu radi?

“Ne mogu da kažem, mislim nebitno, to je osoba X,Y, i to me je inspirisalo, ali mi je mnogo bilo lakše da tu inspiraciju prebacim u klasičan muško-ženski odnos, s tim što u ovom muško-ženskom odnosu žena je ta koja je pobjednik, i skuplja “onu stvar na M” da ode i kaže “zbogom” liku koji je promašaj”.

Pjesmu si posvetila ocu?

“Spot sam posvetila tati. Dosta elemenata u spotu koji se pojavljuju su nekako važni za našu porodicu, počev od jabuke zato što je moj tata bio vlasnik prodavnice koja se zove “Jabuka.” Novi Sad je jako važan grad za moju porodicu zato što je tamo živjela moja tetka i često sam provodila dosta vremena u tom gradu. I kada sam imala 5 ili 6 godina, tetka je rekla ‘hoćeš sa Markom u prodavnicu Jabuka’, i ja sam mislila da je to prodavnica u obliku jabuke. Tata je par mjeseci kasnije otvarao prodavnicu i ja sam insistirala da se prodavnica zove “Jabuka” misleći da će se pretvorili u jednu veliku jabuku. Moj tata je uvijek mene slušao i to je bila moja potreba da mu posvetim svoju umjetnost”.

Kroz spot se prožima dosta motiva, jako je bitna inkluzivnost i u spotu možemo vidjeti mnoštvo žena različitih starosnih dobi ali i puno cross-dressera ili transrodnih žena. Odakle je došla ideja da tako nešto ubaciš u svoj spot?

“Ako analiziraš moje muzičko stvaralaštvo deset godina unazad, vidjećeš da je to jedna velika muzička šizofrenija, da se to kreće od mog prvog benda, pa preko MistakeMistakea, to je elektro, “Svi na pod” , funk, rege, pop-rok, funk … i na kraju da bismo došli do nekog čistog popa, željela sam zajedno sa Ivanom Stojiljkovićem koji režira sve moje spotove, da taj svoj muzički princip prebacim u vizuelni princip. Ovdje su različiti žanrovi – hajde ovdje da stavimo ljude različitih polova, različitog seksualnog opredjeljenja, različitog muzičkog ukusa, hajde da stavimo različitost u jednu istu prostoriju i da vidimo da to funkcioniše najnormalnije zajedno i da je to jedna neodvojiva cjelina. Odatle ideja da se tako različiti ljudi pojave u spotu”.

izvor: Cdm