Sa penzijama od od oko 150 eura ne mogu se podmiriti ni one najosnovnije životne potrebe, od njih ne možemo ni ljekove da kupimo, ističu bivši radnici

Bivši radnici privrednih kolektiva sa područja beranske opštine, koji su u tranzicionim procesima ostali bez posla, zatražili su od Vlade Crne Gore da se izvrši revizija njihovih penzija. Oni tvrde da poslije velikih neprijatnosti koje su doživljavali prilikom zatvaranja fabrika primaju penzije ispod svakog prosjeka, zahtijevajući da se one usklade do nekog pristojnog nivoa.

– Bivši beranski radnici koji su svoje plate zarađivali u uspješnim fabrikama na Rudešu penziju primaju ispod prosječne granice, suočavajući se sa brojnim egzistencijalnim problemima. Pogubno je što je većina radnika bez posla ostala u najboljim godinama kad su mogli najviše da daju i društvu i svojoj porodici. Izbačeni su na ulice i prepušteni egzistencijalnim mukama. Neki od njih su dobili minimalne penzije prinuđeni da ostatak život provode u nehumanim uslovima. Zato tražimo da se izvrši revizija penzija beranskih radnika. Zahtijevamo da se prilikom novog obračunavanja visine penzija iz radnog staža u obzir uzmu deset najuspješnijih godina – naglasio je Mileta Šćekić, predstavnik bivših radnika.

Mnogi umrli ne dočekavši otpremninu od 1.920 eura

Bivši beranski radnici tvrde da su, između ostalog, dobili i ponižavajuće male otpremnine.

-Na prevaru smo otišli na biro rada, jer nam je tada obećano da će se uraditi kvalitetan socijalni program sa kojim će svi biti zadovoljni, i da ćemo od dobijenog novca moći da organizujemo sopstveni biznis. Rečeno je da ćemo dobiti najmanje po 500 eura po godini radnog staža. Radnici su nasjeli na tu priču, uvidjevši kasnije da su prevareni i izigrani, jer data obećanja nijesu ispunjena. Poslije brojnih štrajkova i protesta dobili smo svega po 1.920 eura otpremnine, s tim što je na hiljade radnika otišlo na onaj svijet, a da nijesu dočekali ni ti mizernu crkavicu – ističe Mileta Šćekić.

Beranski bivši radnici tvrde da se država prema njima poslednjih decenija odnosila krajnje diskriminatorski.

– Berane je u drugoj polivini prošlog vijeka bio pravi industrijski grad sa blizu 10.000 radnika. To je bila armija ljudi koja je od svojih zarada izdvajala pozamašna sredstva za izgradnju ne samo Berana nego i cijele bivše Jugoslavije. Međutim, dolaskom na vlast nekih neodgovornih struktura ti radnici su polako upućivani na biro rada. Na njih se nije niko okretao kao da se radilo o građanima drugoga reda. Takav odnos traje i do današnjih dana zbog čega je Berane postao grad siromašnih, poniženih i obespravljenih ljudi. To je zaista poražavajuća činjenica kad se zna da su pojedine kompanije u Podgorici i drugim gradovima dobijali enormna sredstva za pokrivanje dugova i druge troškove. Smatramo da je na sceni diskriminatorski odnos prema bivšim zaposlenim u našem gradu, kao i nepoštovanje ljudskih prava – naveli su bivši radnici.

Dodali su da se sa penzijama od od oko 150 eura ne mogu podmitriti ni one najosnovnije životne potrebe.

-Naše penzije su toliko male da od njih ne možemo ni ljekove da kupimo. Imamo primanja koja su i po deset puta niža od socijalnih davanja u nekim srećnim zemljama. Pitamo se gdje ju tu pravda i da le se na ovakav način vodi briga o radničkoj klasi – zapitali su se bivši radnici.

 

 

Izvor: Dan