“Nemam u kući ni vode, niti kupatila. Praktično nema gdje čovjek da legne, nečija stoka bolje živi nego ja ovdje. Kad je zima, pljuni smrzni, ja moram da iznesem kazan i da se kupam ovdje isped. Do vode, odnosno prvog izvora treba mi oko pola kilometra odavde”, priča Željko

Uskoro se obilježava svjetski dan dobrovoljnih davalaca krvi, čija je plemenitost svakodnevno spašava živote ljudi širom svijeta.

Ali šta se dešava kada nekom od njih ljudi zatreba za život.

Jedan od njih, Bjelopoljac Željko Dobaršinović (49) živi u oronuloj čatmari na vrhu Obrova, bez vode, kuhinje, kupatila, puta a nerijetko i struje, od 80 eura primanja sa biroa rada.

Dobrašinović živi bez elementarnih uslova za život, a do vode treba mu pola kilometra hoda.

“Nemam u kući ni vode, niti kupatila. Praktično nema gdje čovjek da legne, nečija stoka bolje živi nego ja ovdje. Kad je zima, pljuni smrzni, ja moram da iznesem kazan i da se kupam ovdje isped. Do vode, odnosno prvog izvora treba mi oko pola kilometra odavde”, priča Željko.

Nekada je radio u više privatnih firmi a danas živi od pomoći sa birora rada od 80 eura. Kako priča cio njegov život su patnja i bol.

“Obolio sam od kičme, imam zdravstvenih probema i sa pritiskom i sa srcem, venama Ja praktično sad ne mogu da stojim, sa tabletama za bolove liježem i ustajem.”

Nakon što je poslije naptisa u medijima prije šest godina država zbrinula u dom za stare njegovu nepokretnu tetku, tadašnja ministarka zdravlja Zorica Kovačević mu je, kako tvrdi, putem telefonskog razgovora obećala pomoć u stambenom zbrinjvanju.

“Od toga svega obećanja dobio sam 300 eura pomoći da obnovim kuću, u kojoj i dan danas živim”, priča on.

U ovom krajoliku lijepom za oko ali surovom za život Željko je jedino plaši toga da negdje ne padne i istane bez pomoći.

“Cio život “o zlu ručku, o goroj večeri”, cio vijek gledam šta će mi ostati za sjutra, nikad nijesam ništa fino i lijepo zapamtio. Oca nisam ni zapamtio, majka rano umrla, čuvao bolesne a kasnije i nepokretne tetke. Kasnije sam teško obolio i danas ne mogu nikud”, jada se Bjelopoljac.

Od Opštine i Centra za socijalni rad je dobio pomoć od po stotinu eura, a jedini oko njega brine njegov kum Goran Španjević, koji je i sam dugogodišnji davalac krvi.

“Uz sve to što je dobar čovjek, on to pokazao na djelu, više od 60 puta je davao najdragocjeniju tečnost, krv za spas ljudskog života. U svako, bilo koje doba dana da bilo ko zovne, evo odavde da ode pješke, otići će u Bijelo Polje da da krv”, kazao je Španjević.

Svi koji žele da pomognu Željku Dobrašinoviću mogu to da učine uplatom novca na broj žiro računa kod Prve banke: 535-0700100241430-31.

 

Izvor: Vijest.me